Posljednjih godina izmjenjuju se pandemije, ratovi, ekonomska nestabilnost, klimatske prijetnje i energetske nesigurnosti. Čim se jedno smiri – nešto drugo počinje. Kao da nema predaha i ne dolazi trenutak u kojem možemo reći: „Dobro, sad je gotovo, možemo odahnuti.“ Živimo u vremenu povećane nesigurnosti, a osjećaji straha, zabrinutosti i umora prirodan su odgovor ljudske psihe na takve okolnosti, posebice jer su osjećaj sigurnosti, predvidljivosti života i nada u budućnost jedne od temeljnih ljudskih potreba.
Stoga trenutačna kronična nestabilnost stvara specifično psihološko stanje – kroničnu uznemirenost koja postupno postaje nova normalnost. Problem nije u tome što prolazimo iz jedne krize u drugu, nego u tome što krizama ne vidimo kraj.
Ljudska se psiha relativno dobro nosi s akutnim stresom. Znamo izdržati udar, mobilizirati se i preživjeti teško razdoblje. No kada nema jasnog smjera, kraja ili predaha, naš živčani sustav ostaje stalno „na oprezu“. Tijelo i um ponašaju se kao da se nešto loše tek sprema – čak i onda kada se tog dana ništa konkretno loše ne događa.
Stres koji ima početak i kraj iscrpljuje.
Stres koji traje – mijenja čovjeka.
Kako se to odražava na svakodnevni život?
Mnogi će se prepoznati u sljedećim iskustvima – i važno je jasno reći da to nisu znakovi slabosti, nego normalne reakcije na nenormalne uvjete u kojima živimo:
stalno praćenje vijesti – ili potpuno izbjegavanje informiranja
umor koji ne prolazi ni nakon odmora
razdražljivost i nervoza, ali ponekad i ravnodušnost
poteškoće s koncentracijom
osjećaj da se ne može planirati jer je „sve privremeno“.
Ljudi često kažu: „Ne znam što mi je. Sve je u redu, ali ja nisam dobro.“ Upravo to je tipično za kroničnu globalnu krizu – nema jednog jasnog uzroka, ali postoji stalno opterećenje. Jedna od najopasnijih posljedica dugotrajne nesigurnosti jest normalizacija uznemirenosti. Navikavamo se na loše vijesti koje prate strah i misao da „ništa više nije sigurno“. Granica onoga što nas šokira se pomiče. Empatija se povlači, a cinizam zauzima njezino mjesto – ne zato što smo bezosjećajni, nego zato što se na taj način štitimo. Ne postajemo „tvrđi“ zato što nam je dobro. Otvrdnemo jer nam je previše.
U takvom kontekstu dobronamjerne poruke poput „Ne brini, bit će bolje“ ili „Fokusirajmo se na pozitivno“ često ne pomažu. Problem nije u namjeri, nego u poruci da je problem u našem doživljaju, a ne u stvarnim okolnostima oko nas. Kada je svijet objektivno nestabilan, stalni optimizam ne djeluje ohrabrujuće, nego kao poricanje.
Ponekad je najzdravija rečenica: „Da, teško je. Zabrinuti smo i normalno je da se tako osjećamo.“
Što u takvim okolnostima može pomoći?
U nesigurnim vremenima važne su male, ali stalne zaštitne navike:
briga o tijelu – redovit san, kretanje i prehrana pomažu regulaciji stresa
ograničavanje vijesti – informirati se iz pouzdanih izvora, ali izbjeći stalno praćenje
dnevna struktura – zadržati rutinu i male ciljeve
odnosi – razgovor s bliskim osobama smanjuje osjećaj izolacije
realna očekivanja – ne očekivati stalnu smirenost, nego povratak ravnoteže.
Nije potrebno imati sve odgovore kako bismo se brinuli o sebi.
Mentalno zdravlje – zajednička odgovornost
Iako kroz stalne zaštitne navike možemo ulagati u mentalno zdravlje, važno je osvijestiti da ono nije isključivo osobna briga pojedinca. Na njega snažno utječu društveni, ekonomski i životni uvjeti u kojima živimo. Briga o mentalnom zdravlju započinje razumijevanjem da ne moramo uvijek biti „jaki“ – nego podržani, ali i spremni pružiti podršku drugima. Jedan od načina kako si možemo pružiti podršku i preuzeti odgovornost – za sebe i druge, je prepoznavanje vlastitih teškoća i traženje pomoći. Traženje pomoći nije znak slabosti, nego snage.
Ako primijetite da osjećaji tjeskobe, potištenosti ili iscrpljenosti traju duže vrijeme i ometaju svakodnevno funkcioniranje, važno je potražiti stručnu pomoć te na taj način dodatno podržati sebe.
Prim. dr. sc. Marija Kušan Jukić, dr. med. spec. psih.
Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti
Fotografija: Zero Creatives / ImageSource / Profimedia
