Hidrokela je najčešći uzrok otoka skrotuma (mošnji), a nastaje zbog prekomjernog nakupljanja tekućine u ovojnici (tunica vaginalis) koja obavija testis. Kongenitalna hidrokela se pojavljuje u dječaka u prvoj, rjeđe u drugoj i trećoj godini života kao posljedica nesraslog ili samo djelomično sraslog procesus vaginalisa, koji je komunikacija između trbušne šupljine i skrotalne vreće. Zbog toga je kongenitalna hidrokela često udružena s hernijom. U odrasloj dobi hidrokela može nastati zbog prevelikog izlučivanja tekućine (trauma ili upalni procesi testisa i okolnog tkiva) ili smanjene resorpcije (smetnje u limfnom ili venskom optoku). Hidrokela se vidi i može napipati kao bezbolna, elastična masa u skrotumu, koja se ne može ručno potisnuti ni odstraniti. Testom prosvjetljavanja (dijafanospija) jasno se može razlikovati od preponske kile i tumora testisa.

Hidrokela je u dječjoj dobi potpuno bezazlena, no može u roditelja izazvati uznemirenost. Većina kongenitalnih hidrokela spontano nestane u tijeku prve godine života, jer do tada spoj s peritonejskom šupljinom potpuno sraste. I hidrokele uzrokovane traumom ili upalom spontano se povlače s izlječenjem osnovnog procesa. Hidrokele koje se ne povuku spontano ni nakon dužeg razdoblja valja odstraniti jednostavnim kirurškim zahvatom.

Prim. dr. sc. Marina Kuzman, prof. vš., dr. med., voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu