"Sami možemo toliko malo,
zajedno možemo toliko mnogo.", Helen Keller
Međunarodni dan slijepih i Međunarodni dan bijelog štapa obilježavaju se u svijetu s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama osoba s oštećenjem vida, ali i obavezama zajednice prema njima.
Javnozdravstvena akcija
Povodom Međunarodnog dana slijepih i Dana bijelog štapa djelatnici Službe za javno zdravstvo Zavoda održali su javnozdravstvenu akciju za korisnike i djelatnike Udruge slijepih Zagreb i Hrvatskog saveza slijepih. Time je nastavljena suradnja s Udrugom slijepih Zagreb, uz podršku Hrvatskog saveza slijepih, s ciljem promicanja zdravlja i unapređenja znanja slijepih osoba o zaštiti zdravlja. Sudionicima javnozdravstvene akcije omogućena je provjera krvnog tlaka, razine GUK-a (glukoze u krvi) te razina ugljičnog monoksida (CO) u izdahu, kao i analiza tjelesne mase uz individualno savjetovanje. Sudionici kojima su ustanovljeni povišeni rezultati nalaza, dobili su smjernice za daljnje pretrage na koje ih treba uputiti njihov odabrani liječnik obiteljske medicine.
Dan bijelog štapa i Međunarodni dan slijepih
Dan bijelog štapa prvi puta se obilježava 1964. godine. Republika Hrvatska se pridružila mnogobrojnim zemljama u obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada 1996. godine kada je taj dan prerastao u Međunarodni dan slijepih. U današnjem sve gušćem prometu, bijeli štap je pomagalo koje osobama s oštećenjem vida i slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu, ujedno je i prometni zaštitni znak slijepih osoba. Neovisno i samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa svladava se na tečaju poduke usvajanjem osnovnih tehnika vještine korištenja štapa, osnovnih prometnih pravila te konfiguracije terena kojim će se osoba samostalno kretati. Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe te tako pridonosi osjećaju sigurnosti i samopouzdanja. Sve što je izvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica. Bijeli štap omogućuje detekciju promjena u okolini (prepreke, rubove pločnika, stepenice ili promjene podloge). Inicijativa za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu pokrenuta je još 1930. godine, ali tek nakon drugog svjetskog rata tzv. dugi bijeli štap počinje se primjenjivati kao pomagalo za kretanje slijepih.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je 43 milijuna slijepih osoba.
U Hrvatskoj se prati broj osoba oštećena vida, ali samo onih kod kojih postoji invaliditet na temelju tog oštećenja te je prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2025. godini registrirano 22.765 osoba s oštećenjem vida, što čini 3,4 % ukupnog broja osoba s invaliditetom. Više od 60 % slijepih osoba starije je od 60 godina, što znači da je gubitak vida često povezan sa starenjem ili bolestima poput makularne degeneracije, glaukoma ili dijabetičke retinopatije. U Zagrebu je registrirano 3.081 osoba s oštećenjem vida, uz udio od 2,6 % u ukupnom broju osoba s invaliditetom u gradu. Prema dijagnozama koje u potpunosti ili većoj mjeri invalidiziraju osobu, u Hrvatskoj je registrirano 16.351 osoba s vidnim poremećajem i sljepoćom, a u Gradu Zagrebu 2.206 osoba. Prikaz podataka o raspodjeli vrste pomagala koja koriste osobe s invaliditetom ukazuju kako su najčešće korištena očna i tiflotehnička pomagala.
Nezadovoljavajući položaj slijepih osoba proizlazi iz otežanih mogućnosti zapošljavanja, prisutnosti diskriminacije i stigmatizacije, nedostatku ili nemogućnosti nabavke asistivnih pomagala. Neophodno je kontinuirano praćenje potreba i problema slijepih osoba jer se uz svakodnevni napredak tehnologije i poboljšanja, olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihovog života. Za slijepe i slabovidne osobe izuzetno je važna psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija. Provodi se s ciljem osposobljavanja za izvršavanje svih radnji potrebnih za samostalno življenje, podiže nivo samostalnosti i sposobnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života. Prema medicinskoj indikaciji osigurana osoba ima pravo na pomagala koja su utvrđena popisom dostupnih pomagala (optička, neoptička i elektronska). Također izuzetno je važno prilagoditi okolinu slijepoj i slabovidnoj osobi (raspored namještaja u stanu, korištenje uređaja sa zvučnim signalom ili adaptiranim kazaljkama itd.).
Pripremila: Marija Škes, mag. educ. reh., Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo
Fotografije: NZZJZ "Dr. Andrija Štampar"
