U utorak, 11. lipnja u Velikoj dvorani Zavoda održana je 225. gerontološka tribina pod nazivom „Poremećaji spavanja u starijoj dobi“. Tribinu je prigodnim riječima otvorila voditeljica Službe za javnozdravstvenu gerontologiju Tanja Ćorić, dr. med., spec. epidemiologije.
O važnosti spavanja, kao esencijalne fiziološke potrebe organizma koja ima važnu ulogu u svim fazama čovjekovog života osobito u procesu razvoja i starenja, predavala je dr. Ana Marija Šantić, spec. neurolog, somnolog. Prirodnim procesom starenja spavanje postaje više fragmentirano sa smanjenim udjelom dubokih, a povećanim udjelom plitkih stadija i razbuđivanja čime se smanjuje ukupno vrijeme i učinkovitost spavanja. Na kvalitetu sna utječu somatski i psihijatrijski komorbiditeti, ali i smanjenje sekrecije melatonina te doze testosterona kod muškaraca i estradiola kod žena. Navedenom pridonosi i sklonost učestalim „nap”-ovima tijekom dana što može oslabiti utjecaj homeostatskog pritiska spavanja i značajno se reflektirati na noćno spavanje. Faktori koji utječu na poremećaj spavanja kod starijih osoba su umirovljenje, smanjeni broj obveza, smanjenje tjelesne aktivnosti i smanjeno izlaganje dnevnom svjetlu.
Insomnija i opstruktivna apneja u spavanju su povezani s Alzheimerovom demencijom (AD) i vaskularnom demencijom. Opstruktivna apneja u spavanju predstavlja snažan faktor rizika za AD, dok su nesanica i poremećaji cirkadijanog ritma povezani s intermedijarnim rizikom. Pacijenti s poremećajima spavanja imali su 1,55 puta veći rizik za AD. Procjenjuje se kako 45% institucionaliziranih pacijenata može razviti poremećaje spavanja tijekom vremena. Prema podacima metaanalize 15 % kognitivnih poremećaja u Alzheimerovoj demenciji može biti pripisano poremećajima spavanja.
Kronična nesanica je poremećaj koji značajno reducira kvalitetu života oboljelih, čini pojedinca vulnerabilnijim za druge psihičke poremećaje, osobito za depresiju s kojom je nesanica povezana. Sklonije su joj žene, radi povezanosti spavanja i oscilacije u razini spolnih hormona, ali i zbog veće sklonosti depresivnim i anksioznim poremećajima. Veća vjerojatnost razvoja nesanice je kod osoba s kroničnim bolestima, kroničnim bolnim stanjima te psihičkim poremećajima. U liječenju nesanice prvo se predlažu nefarmakološki principi (kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu, higijena spavanja, „stimulus control” terapija, restrikcija spavanja, kontrola brige, kognitivna restrukturacija). Osobitosti nefarmakološkog liječenja nesanice u starijoj životnoj dobi su izlaganje dnevnom svjetlu, relaksacijski rituali, strukturiranje dnevnih obveza, tjelesna aktivnost, izbjegavanje duljih dnevnih “nap”-ova, adaptirane mjere kognitivno-bihevioralnog liječenja te tretiranje predležećih stanja ili komorbiditeta. U slučaju neuspjeha, nedostupnosti ili nemogućnosti bolesnika da se uključi u kognitivno-bihevioralnu terapiju treba se primijeniti farmakološko liječenje.
Možemo zaključiti kako se prevalencija spomenutih poremećaja spavanja, ionako čestih u gotovo svim dobnim skupinama, značajno povećava sa starenjem te je njihovo pravodobno prepoznavanje i liječenje vrlo važna stavka u što zdravijem starenju.
Pripremila: Manuela Maltarić, mag. nutr., Služba za javnozdravstvenu gerontologiju Referentni centar Ministarstva zdravstva RH za zaštitu zdravlja starijih osoba
