Međunarodni dan ljevorukih osoba obilježava se s ciljem podizanja svjesnosti o prednostima i nedostacima te osobine kao i svakodnevnim problemima s kojima se suočavaju, dok živimo i radimo u svijetu dizajniranom i prilagođenom za dešnjake. Iako se većina životnih aktivnosti obavlja korištenjem obje ruke, obično čovjek jednom rukom pridržava predmet, a drugom preciznije i vještije obavlja određene aktivnosti, pa se na osnovu toga i radi podjela na ljevoruke i desnoruke osobe, koja zavisi od razvijenosti ljudskog mozga. Ako je razvijenija lijeva polovina mozga, osoba je dešnjak, a ako je razvijenija desna strana mozga, osoba je ljevoruka. U posljednjih 100 godina, prema procjeni stručnjaka, broj ljudi koji više koriste lijevu ruku povećan je skoro za četiri puta te čine oko 12% svjetskog stanovništva.
Ipak je danas korištenje lijeve ruke društveno prihvatljivije nego u prošlosti, međutim određeni broj osoba (oko 1%) podjednako se uspješno koristi i lijevom i desnom rukom (ambidekstrija). Otprilike u dobi od pet godina postaje očito koja je dominantna ruka djeteta, ali roditelji mogu već kod trogodišnjaka reći koju stranu dijete preferira. Ukoliko niste sigurni koja je ruka dominantna, promatrajte svoje dijete ili mu dajte jednostavne testove za finu motoriku – neka pokupi sitne predmete (kovanice, kuglice) i pratite kojom će ih rukom staviti u čašu. Ukoliko učite vaše ljevoruko dijete nekoj motoričkoj radnji (igri prstima i rukama ili upotrebi nekog predmeta, alata), a vi ste desnoruki, sjednite preko puta djeteta (ne pored njega) jer će vas dijete na taj način lakše oponašati. Vi ćete biti djetetu model (kao u ogledalu) i neće biti zbunjeno koju ruku upotrijebiti. Ljevoruke osobe su uvijek morale brže razmišljati zbog suočavanja s izazovima u svijetu prilagođenom dešnjacima, komunikacija između obje moždane polutke kod njih je brža i učinkovitija što olakšava istovremeno obavljanje više aktivnosti (multitasking). Podaci psiholoških istraživanja ukazuju da su dominantno ljevoruki ljudi temperamentni, u stanju su brže razmišljati iz razloga što desna polovina mozga, koja "gospodari" ljevorukim osobama obrađuje informacije intuitivno, trenutno, s puno emocija, kreativno. Ljevoruka djeca se prema provedenim istraživanjima imaju više poteškoća u savladavanju nastavnog gradiva, primjerice pisanja. Nije lako pisati lijevom rukom na jeziku koji se zapisuje slijeva nadesno, ali naučiti dijete pisati lijevom rukom ne znači primijeniti sve suprotno od poučavanja desnorukog djeteta pravilnom pisanju. Nikada nemojte dijete prisiljavati da piše desnom rukom jer to može dovesti do ozbiljnih smetnji u djetetovom emocionalnom razvoju, narušavanja tijeka motoričkog razvoja, ometanja koordinacije oka i ruke kao i do problema u jezičnom razvoju (najčešće mucanja). Međutim, podjednaku šansu za uspješnost u životu imaju i ljevoruka i desnoruka djeca što znači da to ne ovisi kojoj se rukom češće služe već o intelektualnom nasljeđu i bogatstvu stimulacije tijekom ranih godina.
„Ako sumnjate da je vaše dijete ljevoruko, nemojte ga pokušavati pretvoriti u dešnjaka. To samo izaziva više problema poslije.“
Gina Landfair
Povodom obilježavanja ovog dana pozivaju se dešnjaci da pokušaju svoje uobičajene svakodnevne aktivnosti izvesti lijevom rukom (rezanje škarama, otvaranje konzervi, otključavanje vrata, otvaranje novčanika, glačanje, vezanje vezica, pranje zubi …). Danas industrija i trgovina te određene tehnologije prilagođavaju opremu, prostor, uređaje, pribor i alate ljevorukim osobama. Razlog tome je činjenica da se ljevoruke osobe suočavaju s određenim teškoćama u svakodnevnom životu npr. lijevanje kave, otvaranje konzerve ili sječenje škarama, a najviše problema imaju na radnim mjestima gdje su, nerijetko, suočeni s tehnologijom koja je isključivo prilagođena dešnjacima. Obilježavanje Međunarodnog dana ljevorukih osoba pridonosi i edukaciji proizvođača i dizajnera da prilagođavaju tehnologiju ljevorukim osobama, ali i pozivaju učitelje da ljevorukim učenicima posvete posebnu pažnju jer postoji mogućnost da imaju određene teškoće u usvajanju dijela nastavnog sadržaja.
Marija Škes, mag. educ. reh.,
Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo
