Novost 07.06.2022
Majmunske boginje – što su i kako se prenose?
Image
majmunske boginje

Majmunske boginje su virusna zoonoza (bolest koja se može prenijeti sa zaražene životinje na čovjeka), sa simptomima sličnim velikim boginjama. Majmunske boginje se prvenstveno javljaju u zemljama centralne i zapadne Afrike u blizini tropskih šuma.

Virus majmunskih boginja je dvolančani DNK virus iz roda Orthopoxovirus u Poxviridae porodici virusa. Postoje dvije genetski različite vrste virusa: centralni afrički i zapadni afrički. Centralno afrička vrsta virusa uzrokuje težu kliničku sliku i lakše se prenosi. Nakon eradikacije boginja 1980. godine i prestankom cijepljenja protiv boginja, majmunske boginje su najznačajnija bolest uzrokovana Ortopoxvirusima u domeni javnog zdravstva.

Čovjek se uglavnom zarazi u kontaktu s izlučevinama zaražene životinje (glodavci-afrički štakori, različite vrste vjeverica, puhovi i dr.), ugrizom ili ogrebotinom iste.  

Od 1970. godine, kada je virus majmunskih boginja prvi put identificiran kod ljudi u Demokratskoj republici Kongo, većina slučajeva oboljelih bila je dijagnosticirana na području ruralnih regija Demokratske republike Kongo te u Beninu, Kamerunu, Centralnoj Afričkoj Republici, Gabonu, Obali Bjelokosti, Liberiji, Nigeriji, Sijera Leoneu i Južnom Sudanu.

Osim u afričkim zemljama, oboljeli od majmunskih boginja javljali su se i u nekim drugim zemljama. Veće grupiranje oboljelih zabilježno je 2003. godine u Sjedinjenim Američkim Državama kada su se osobe zarazile u kontaktu sa zaraženim prerijskim psima, importiranim iz Gane kao kućnim ljubimcima. Od 2018. do 2021. godine zabilježeni su sporadični slučajevi u Izraelu, Ujedinjenom Kraljevstvu i Singapuru, povezani s putovanjem u endemična područja Afrike. Prijenos virusa sa životinje na čovjeka može se dogoditi putem ugriza zaražene životinje ili izravnim kontaktom s krvlju i tjelesnim izlučevinama zaražene životinje.

Majmunske boginje mogu se prenijeti i interhumano (sa zaražene osobe na drugu osobu) u bliskom produljenom kontaktu s kožnim promjenama oboljele osobe, zaraženim tjelesnim izlučevinama oboljele osobe (uključivo i spolnim putem), ali i kapljičnim putem (bliski produljeni kontakt s respiratornim sekretom (pri kihanju i kašljanju) oboljele osobe.

Bolest započinje nalik svakoj drugoj zaraznoj bolesti: povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i leđima, malaksalošću, uz pojavu bolne limfadenopatije (povećanje limfnih žlijezda). Osip se pojavljuje od jednoga do tri dana od početka vrućice te započinje na glavi (licu) i širi se na ostale dijelove tijela (uključujući genitalno područje). Osip je u početku karakteriziran mrljastim promjenama, koje se pretvaraju u vezikule (mjehuriće ispunjene tekućinom) i na kraju se pretvaraju u kruste (krastice). Bolest je samoograničavajuća te simptomi uglavnom traju od dva do četiri tjedna. Osobe su zarazne za svoju okolinu dok kruste ne otpadnu. Većina oboljelih osoba ima blagu kliničku sliku i liječi se u kućnim uvjetima, no kod osoba koje imaju oslabljeni imunološki sustav (zbog dobi, stanja ili bolesti) klinička slika može biti i teža te zahtijevati bolničko liječenje. Smrtnost se procjenjuje oko 3,6%.

Smatra se da osobe iznad 50 godina imaju moguću zaštitu zbog cijepljenja protiv velikih boginja.

Od svibnja 2022. godine do 6. lipnja 2022. izvan endemskih zemalja zapadne i centralne Afrike detektirano je 911 slučajeva u cijelom svijetu, a od toga 550 slučajeva u zemljama Europske unije (uključujući nama susjedne zemlje: Sloveniju, Mađarsku i Italiju) https://www.cdc.gov/poxvirus/monkeypox/response/2022/world-map.html
Svi do sada PCR testirani slučajevi uzrokovani su zapadno-afričkom vrstom virusa koja uzrokuje lakši klinički oblik bolesti.  U trenutnoj epidemiji, simptomi kod oboljelih osoba sugeriraju da se zaraza u većini slučajeva dogodila prilikom intimnog, spolnog kontakta s oboljelim osobama, kao i u bliskom produljenom intimnom kontaktu na različitim masovnim okupljanjima u nekoliko Europskih zemalja. Pod povećanim rizikom zaraze su osobe koje su u bliskom kontaktu s oboljelim osobama (članovi kućanstva, spolni partneri), kao i zdravstveni djelatnici koji se bave dijagnostikom i liječenjem oboljelih.

U slučaju infekcije oboljela osoba treba ostati u izolaciji dok sve promjene (lezije) na koži ne nestanu i sve kruste ne otpadnu. Oboljela osoba treba biti izolirana od svih ukućana u odvojenoj sobi i ne dolaziti u kontakt s kućnim ljubimcima. Za vrijeme izolacije oboljela osoba ne smije dijeliti predmete s ostalim članovima kućanstva (odjeća, posteljina, pribor za jelo, tanjuri, čaše).

Oboljela osoba ne smije napuštati kućanstvo, osim u slučaju medicinskog pregleda. Ako oboljela osoba mora izaći iz izolacije trebala bi nositi kiruršku masku i lezije na koži bi trebale biti pokrivene odjećom.

Bliski kontakti oboljele osobe trebaju pratiti zdravstveno stanje u razdoblju od 21 dan od zadnjeg kontakta s oboljelom osobom, što uključuje mjerenje tjelesne temperature dva puta dnevno i u slučaju pojave simptoma javiti se nadležnom liječniku ili epidemiologu koji provodi zdravstveni nadzor nad osobom koja je identificirana kao bliski kontakt bolesnika. Također, tijekom toga razdoblja trebaju izbjegavati bliski kontakt s djecom, trudnicama i imunokompromitiranim osobama, budući da su to skupine kod kojih je povećan rizik od težih oblika bolesti.

U Republici Hrvatskoj do sada nije zabilježen slučaj majmunskih boginja, no epidemiološka situacija se intenzivno prati u svrhu pravodobnog postavljanja dijagnoze i posljedičnih provedbi mjera za ograničavanje širenja infekcije.

Više informacija:

ECDC: https://www.ecdc.europa.eu/en/monkeypox-outbreak

WHO: https://www.who.int/emergencies/disease-outbreak-news/item/2022-DON390

HZJZ: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/majmunske-boginje/

Služba za epidemiologiju, Odjel za epidemiologiju zaraznih bolesti NZJZ „Dr. Andrija Štampar“