Tijekom protekla dva mjeseca bavili smo se samopouzdanjem i samopoštovanjem djeteta, posebno naglašavajući ulogu roditelja u njihovu razvoju. U sljedeća dva mjeseca nastavit ćemo govoriti o važnosti roditeljskih postupaka koji dobrim dijelom određuju sazrijevanje djeteta.

Roditeljstvo postaje sve složeniji zadatak za većinu roditelja. Promjene u društvu nižu se  jedna za drugom u sve bržem ritmu, stavljajući pred roditelje nove zahtjeve. Odavno više nije otac onaj koji ide na posao, a majka ostaje kod kuće i brine o odgoju djece. S ciljem osiguravanja „normalnog“ života, u većini obitelji oboje roditelja je zaposleno. Postizanje ravnoteže između poslovnih i roditeljskih zahtjeva postaje izvor stresa koji se odražava i na njihovu odgojnu ulogu. Voditi dijete kroz odrastanje, kontrolirati ga, pomoći mu u socijalizaciji i osposobiti ga za samostalan život glavni su ciljevi većine roditeljskih postupaka. Na žalost, ponekad napori ne donesu očekivane rezultate, a djeca ne dobiju ono što im je u odgojnom smislu potrebno.

Ponekad se roditelju može činiti da je baš sve u životu djeteta njegova krivnja ili zasluga. Takvo mišljenje nije točno, jer postoji niz drugih utjecaja koji sudjeluju u oblikovanju osobe – od vrtića i škole do vršnjačkih skupina, medijskog utjecaja i sl.

I u najboljoj namjeri roditelji ponekad pogriješe ili donesu krivu odluku. Usmjerit ćemo se na roditeljski dio i opisati neke najčešće pogreške u odgoju, odnosno neučinkovite odgojne stilove.

Što je uopće odgojni stil? Pod ovim pojmom podrazumijeva se kombinacija roditeljskih ponašanja koja stvaraju emocionalnu klimu unutar obitelji u kojoj dijete odrasta. Odgojni stilovi određuju se prema dva osnovna kriterija: koliko roditelj daje i koliko zahtijeva. Poznata je podjela na 4 odgojna stila: autoritarni (naglašena je slijepa poslušnost roditelju, kontrola djeteta postiže se kažnjavanjem), autoritativni (uravnoteženi pristup u kojem roditelj postavlja granice, ali daje toplinu i ljubav), permisivni (roditelji daju puno topline, ali su zahtjevi mali ili nikakvi) i zanemarujući (roditelj ne pokazuje interes za dijete, ne pokazuje ljubav).

Jasno je da se ovi odgojni stilovi rijetko viđaju u „čistom obliku“, većina odgojnih stilova je zapravo kombinacija više njih. Upravo o tim „kombiniranim“, a neučinkovitim stilovima bit će više riječi u sljedećim tekstovima. 

„Roditeljstvo je stvar o kojoj je najlakše imati mišljenje, a najteže ga provoditi.“

(nepoznati autor)