Zašto je infekcija HPV-om značajna i kako se prenosi?

Ukoliko želite direktan odgovor, unesite svoju e-mail adresu.
Pitanja: 

Zašto je značajna infekcija humanim papiloma virusom? Kako se zapravo prenosi HPV infekcija? Kako izgledaju kondilomi (genitalne bradavice)? Može li se Papa testom utvrditi da je osoba zaražena HPV-om?

Odgovor: 

Zašto je značajna infekcija humanim papiloma virusom?

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) je najproširenija virusna spolno prenosiva infekcija. Danas je poznato oko 150 genotipova HPV, od kojih 40 mogu uzrokovati infekcije u genitalnoj regiji. Među njima razlikujemo dobroćudne (tipove niskog rizika) koji uzrokuju  virusne bradavice ili kondilome  i potencijalno zloćudne (tipove visokog rizika) koji uzrokuju promjene na sluznici spolnih organa te mogu uzrokovati I rak vrata maternice, rak rodnice, stidnice, perianalnog područja ili rak penisa.  Upravo mogućnost nastanka raka u stanicama koje su zaražene HPV-om je znanstvena spoznaja koja tu zarazu čini tako važnom i zbog koje se o HPV-u toliko govori.

Kako se zapravo prenosi HPV infekcija?

HPV infekcija se najčešće prenosi intimnim kontaktima u svim vrstama spolnih odnosa (vaginalni, analni, oralni), no moguć je prijenos i izravnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Potpuni spolni odnos nije nužan za prijenos virusa, upravo zbog toga jer se on može nalaziti na sluznicama perigenitalnog područja. Virusi se mogu prenijeti i prstima ili zaraženim predmetima za intimnu uporabu. Uporaba kondoma se preporučuje kao zaštita protiv HPV infekcije, iako nije potpuno učinkovita. Postoje slučajevi u kojima je zabilježena infekcija sluznice dišnog sustava i očiju, no najveće i najčešće zaraženo područje je upravo genitalno područje.

Postoje li jasni znakovi da je osoba zaražena HPV-om?

Nema jasnih znakova koji bi upućivali na zarazu HPV-om i većina ljudi koji su nosioci HPV-a ne znaju da su zaraženi. Virus živi u stanicama kože ili sluznice i obično ne izaziva simptome i zaražena osoba najčešće ne zna da je zaražena ni da je potencijalni prijenosnik HPV infekcije. HPV zaraza dobivena od partnera može godinama ostati u latentnom, klinički neaktivnom stadiju, a da ne uzrokuje osim nikakvu bolest. Nakon više godina latencije može prijeći u klinički aktivnu infekciju i u progresiju promjena na sluznicama i koži.

Kako izgledaju kondilomi (genitalne bradavice)?

Jedna od najčešćih spolno prenosivih infekcija HPV su šiljasti kondilomi ili bradavice anogenitalnog područja. S njihovim se nastankom povezuju HPV genotipovi 6 i 11, koji su tipovi „niskog rizika“ i pojava kondiloma nije povezana s mogućim zloćudnim promjenama na vratu maternice ili drugom genitalnom području. Tipično se pojavljuju u mlađoj spolno aktivnoj populaciji iako se mogu javiti u svako životno doba. Na genitalnom području (oko rodnice, penisa, skrotuma ili anusa) pojavljuju se male ružičasto-bjelkaste tvorbe koje su mekane, vlažne, uzdignute ili ravne. Inače sitne tvorbe mogu se u nekim slučajevima spajati na rektalnom ili perianalnom području u velike mase, nalik cvjetači. Kondilomi su u većine bolesnika bez simptoma, ali je moguće pečenje i bolna osjetljivost, a većina pacijenata ima manje ili veće psihičke poteškoće. Kako se o samom tijeku bolesti, osobito u supkliničkim slučajevima, ne zna dovoljno, rezultati nekih praćenja pokazali su da je moguće i spontano povlačenje lezija u 10 do 20% slučajeva u razdoblju od 3 do 4 mjeseca. Kondilomi su spolno prenosiva infekcija i pri liječenju uvijek treba uzeti u obzir oba partnera. Pri spolnim odnosima je obvezna uporaba kondoma. Kako specifičnog protuvirusnog lijeka nema, liječenje se sastoji u uklanjanju onih promjena kože i sluznice koje su znak aktivne HPV infekcije. Terapija je dugotrajna, postupci se moraju ponavljati, rezultati su ponekad dosta skromni, a recidivi mogu biti česti.

Može li se Papa testom utvrditi da je osoba zaražena HPV-om?

Papa test je jedan od najvažnijih postupaka u preventivi uopće i do danas je najčešće upotrebljavan test za uočavanje mogućih promjena na sluznici vrata maternice. Papa testom se utvrđuju citološke promjene na sluznici vrata maternice i prema stupnju težine promjena procjenjuje se uznapredovalost procesa oštećenja i mogućih zloćudnih transformacija stanica. Podjela težine nalaza ima više. Jedna od podjela razlikuje normalan nalaz, atipične skvamozne stanice neodređenog značenja, promjene niskog te promjene visokog intenziteta. Često se primjenjuje i podjela koja osim normalnog nalaza razlikuje CIN (cervikalna intraepitelijalna displazija) prvog, drugog i trećeg stupnja. Sam Papa nalaz ne utvrđuje prisustvo HPV-a. Citološki nalaz samo posredno prisustvom cervikalne displazije i promjenama na stanicama upućuje na HPV infekciju. Stoga utvrđivanje dijagnoze kod žene uključuje uvijek kliničku, kolposkopsku i mikroskopsku pretragu. Kako bi se što preciznije utvrdilo o kojem se tipu virusa radi danas se upotrebljavaju i tehnike identifikacije virusnog genoma. 

Osim Papa testa danas se primjenjuje i postupak tekućinske citologije koja preciznije utvrđuje stupanj promjena na stanicama, a ako je potrebno, prisutnost i tip HPV-a se može utvrditi iz istog uzorka. Praćenja su pokazala da se blagi oblik displazije u visokom postotku žena povlači kroz šest mjeseci do dvije godine i bez posebnog liječenja. No potrebne su redovite kontrole jer i taj oblik može napredovati do pravih zloćudnih promjena. Displazija srednjeg ili visokog stupnja zahtijevat će primjerenu terapiju i liječenje kojim se danas na uspješan način sprječava razvoj karcinoma vrata maternice.