U pravo vrijeme, na pravom mjestu

Biti „u pravo vrijeme na pravom mjestu“ često utječe na sve oko nas - od pronalaska savršenog partnera ili posla, do dolaska političara na vlast i društvenih promjena u svjetskoj povijesti. U medicini su vrijeme i mjesto također ključni, počevši od slučajnog otkrića lijeka do toga u kakvoj smo interakciji s pacijentima da bismo intervenirali u bolest. Razlike u prognozi iste bolesti kod različitih osoba često su posljedica bivanja u pravo vrijeme na pravom mjestu. Od izgleda za preživljavanja nakon teških automobilskih nesreća ovisno o udaljenosti od centra hitne pomoći, do tijeka i ishoda psihičke bolesti ovisno o pristupu službama rane intervencije, mnogi ishodi ovise o postojanju i fizičkoj dostupnosti skrbi te njenoj prihvaćenosti od strane korisnika, tj. hoće li oni iskoristiti pomoć koja im je ponuđena.

Pronalazak pravog vremena i mjesta za pomoć ljudima s problemima mentalnog zdravlja izrazito je težak. To je vidljivo u mnogim, često kratkoročnim, novim idejama o okruženjima u kojima bi se trebalo pomagati pacijentima - od dobro opremljenih bolnica, centara za socijalnu skrb do kafića i parkova. Novi modeli intervencija koji se pojavljuju osmišljeni su da poboljšaju pristup zdravstvenoj skrbi i uključe što je moguće više ljudi, ali nažalost mnogi od njih zakažu i učinci su manji od očekivanih.

U mnogim kulturama osobe s problemima mentalnog zdravlja obično imaju većih financijskih problema, više su socijalno izolirane i diskriminirane u odnosu na ostale, što dolazak na pravo mjesto u pravo vrijeme čini još težim. Zakon inverzije zdravstvene zaštite (koji je prvi opisao Julian Tudor Hart 1971. godine) objašnjava da dostupnost dobre zdravstvene zaštite pada s njenom potrebom u populaciji. To se odnosi i na zaštitu mentalnog zdravlja - ljudi koji je najviše trebaju, najmanje je koriste.

Dostupnost učinkovite skrbi osobama s problemima mentalnog zdravlja je stalni izazov i zahtijeva velike napore u suradnji službi zdravstvene zaštite s ostalim institucijama, da bi se počele otklanjati neke od praktičnih prepreka. Dio potrebne infrastrukture postoji za djecu i mladež u školskom okruženju. Mina Fazel i suradnici (The Lancet Psychiatry) istražili su službe mentalnog zdravlja i intervencije u školama fokusirajući se u jednom radu na zemlje s visokim prihodima, a u drugom radu na zemlje sa srednjim i niskim prihodima. Objasnili su kako, budući da većina mladih ljudi u zemljama s visokim prihodima pohađa školu i da se taj broj u ostatku svijeta povećava, školsko okruženje ima najbolju mogućnost ponuditi univerzalno obrazovanje o poteškoćama mentalnog zdravlja i konkretnu pomoć onima kojima je potrebna. Uvođenje službi za mentalno zdravlje u škole može pružiti pravovremeni doprinos zdravlju djece poboljšavajući njihovu trenutačnu dobrobit, koja se lako previdi u korist dugoročnih ishoda. Autori su također naglasili da se, dobivanjem skrbi na mjestu gdje djeca borave i provode vrijeme, demokratizira pristup zdravstvenoj zaštiti jer ona ne ovisi o roditeljskim prihodima ili obrascima rada te se tako može potaknuti ranije uključivanje djece u rad sa zdravstvenim djelatnicima.

Još uvijek je mnogo izazova koje je potrebno savladati kada se radi o službama mentalnog zdravlja u školama. S jedne strane postoji rizik od prečestog dijagnosticiranja kada su dostupne univerzalne intervencije, a s druge strane rijetko korištenje usluga službe ako djeca percipiraju da bi mogla biti stigmatizirana ili zlostavljana, ili da im osoblje u službi ne bi moglo pomoći. Isto tako, ljudi koji provode nove strategije skrbi ne prihvaća ih u potpunosti, što su u svom radu pokazali Thornicroft i suradnici (2013, The Lancet Psychiatry). Oni su otkrili da profesionalno osoblje nije bilo dovoljno pripremljeno za obavljanje novih intervencija i da nisu bili sigurni u posjedovanje potrebnih znanja i vještina za njihovu provedbu. To su vrlo važne prepreke koje će biti potrebno ukloniti u službama za mentalno zdravlje u školama, u kojima je prihvaćanje od strane učitelja koji možda ne vide sebe kao dio te službe, jednako važno kao i ono od strane zdravstvenih djelatnika. Međutim, uvođenje službi za mentalno zdravlje u škole je prilika da se dođe do onih osoba koje inače ne bi bile u mogućnosti primiti potrebnu zdravstvenu zaštitu.

Bach je rekao: “Lako je svirati bilo koji glazbeni instrument: sve što trebate je pritisnuti pravu tipku u pravo vrijeme.“ Iako mnogi ne bi prihvatili ovu tvrdnju, većina nas bi se ipak složila da, premda pružanje skrbi za mentalno zdravlje nije lako i donosi osobne izazove, rješavanje pravog problema u pravo vrijeme je itekako važno. Čini se da odredbe o uspostavi službi za mentalno zdravlje u školama poboljšavaju otkrivanje problema na vrijeme, osiguravajući mjesto gdje će svi mladi imati pristup obrazovanju i skrbi o mentalnom zdravlju.

Priredile: Iris Sarajlić Vuković, spec. psihijatar- dječji i adolescentni psihijatar i Tanja Javorina, mag. psych., Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti

*Izvor: The Lancet Psychiatry, Vol. 1. No.5, 2014.