Transformacija prema održivom i otpornom društvu za sve - Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. prosinac 2017.

Ne idi ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi.
Hodaj pored mene i budi moj prijatelj.
A. Camus

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se s osnovnim ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom kroz poticanje međusobne suradnje i stvaranje partnerstva među postojećim udruženjima osoba s invaliditetom. Na taj se način ublažavaju posljedice socijalne isključenosti, ali i senzibilizira javnost na prisutnost osoba s invaliditetom u zajednici i probleme s kojima se svakodnevno susreću, ali s naglaskom na mogućnosti kojima raspolažu. Potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom 2007.godine Republika Hrvatska  se obvezala da će poštivati odredbe između ostalog i one koje se tiču prava na rad i zapošljavanje, pristupačnost, zdravlje, obrazovanje, osposobljavanje i rehabilitacija i neovisno življenje i uključenost u zajednicu uz osiguravanje razumne prilagodbe i bez diskriminacije. Vodeća tema ove godine naglašava potrebu „Transformacije prema održivom i otpornom društvu za sve“ kako bi se skrenula pozornost na značajnu ulogu društva i lokalne zajednice u cilju ostvarenja promjena koje će omogućiti ostvarenje i unaprjeđivanje inkluzije te stvaranja pravednijeg svijeta za osobe s invaliditetom. Misija Svjetske zdravstvene organizacije je poboljšanje kvalitete života te promicanje i zaštita prava i dostojanstva osoba s invaliditetom kroz nacionalne, regionalne i globalne napore kao i podizanje svijesti o veličini i posljedicama invaliditeta za osobu i društvo u cjelini. Glavna skupština Ujedinjenih naroda, u listopadu 1992. god., na posebnoj, zajedničkoj sjednici, održanoj radi obilježavanja završetka Desetljeća osoba s invaliditetom (1983.–1992.), usvojila je rezoluciju da 3. prosinca svake godine bude Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Nakon donošenja predmetne rezolucije, UN-ova je Komisija za ljudska prava, u svojoj rezoluciji 1993/29, od 5. ožujka 1993. god., pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje 3. prosinca s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu. Pravo na sudjelovanje u javnom životu bitno je za stvaranje stabilne demokracije, aktivnog građanstva i smanjenja nejednakosti u društvu. 

Probiti barijere, otvoriti vrata: za inkluzivno društvo za sve 

Uključivanje u zajednicu osoba s invaliditetom preduvjet je njihovog izlaska iz izolacije, prevladavanja siromaštva i položaja ovisnosti o drugima, a to je moguće jedino uz osiguravanje potrebnih oblika podrške i poštivanja njihovih potreba. Jedan od ciljeva Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2016. do 2020. godine je i poticanje punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u obiteljskom životu i životu zajednice. U poboljšanju životnog standarda i pružanju mogućnosti za aktivno uključivanje osoba s invaliditetom, organizacije civilnog društva u Hrvatskoj značajno pridonose stvaranju pozitivne predodžbe u javnosti o osobama s invaliditetom i njihovim potrebama i time promiču njihovo uključivanje u život zajednice. Ciljevi su osiguranje potpune integracije osoba s invaliditetom ostvarivanjem integracije u važnim životnim područjima ravnopravnim sudjelovanjem u političkom, javnom i kulturnom životu; u procesu odgoja i obrazovanja; u zapošljavanju, zdravstvu i rehabilitaciji; u socijalnoj zaštiti; u pravnoj zaštiti i zaštiti od nasilja; u istraživanju i razvoju i drugome. Strategija u cijelosti promovira građansku perspektivu i socijalni model djelovanja prema osobama s invaliditetom, utemeljen na sustavu primjene ljudskih prava. U potpunosti odbacuje poistovjećivanje osobe s invaliditetom s ulogom pacijenta kojemu je potrebna zdravstvena ili neka druga skrb. Naglasak je na sposobnostima osobe koja će, nakon što društvo ukloni postojeće prepreke, ostvariti svoj potpuni razvoj.

Osobe s invaliditetom u Gradu Zagrebu 

Preduvjet za planiranje odgovarajućih preventivnih mjera i donošenje programa za osobe s invaliditetom je raspolaganje odgovarajućim podacima o dizabilitetu. Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Procjenjuje se kako oko 15% svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, na dan 23. veljače 2017. godine, u Gradu Zagrebu živi 90.228 osoba s invaliditetom, što čini 11,4% ukupnog stanovništva grada, od čega je 53,5% muškaraca, a 46,5% žena. Najveći je udio osoba s invaliditetom u dobnoj skupini od 65 i više godina (46,0%). Osobe s invaliditetom u radno aktivnoj dobi od 20 do 64 godine u ukupnom broju osobe s invaliditetom čine udio od 43,5%, u dobi do 19 godina udio iznosi 10,5%. Podaci iz sustava socijalne skrbi ukazuju na to da najveći broj osoba s invaliditetom živi u obitelji (82%). Samo živi oko 13%, u ustanovi boravi 727 osoba, oko 0,5% ima skrbnika ili udomitelja. U nezadovoljavajućim uvjetima živi oko 13% osoba s invaliditetom, potrebu za pomoć i njegu u punom opsegu ima oko 66% osoba koje ostvaruju prava iz sustava socijalne skrbi, a 47 beskućnika osobe su s invaliditetom. 

Prema dostupnim podacima o obrazovanju 46% osoba s invaliditetom nije završilo osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, 39% ima srednju stručnu spremu, a visoku ili višu stručnu spremu ima 7%. Specijalno obrazovanje završilo je 8% osoba s invaliditetom (Grafikon 3). Rješenje o primjerenom obliku školovanja ima 9.700 osoba, od toga 65% muških osoba. Najčešći specificirani uzrok koji određuje potrebu primjerenog oblika školovanja poremećaji su govorno-glasovne komunikacije te specifične teškoće u učenju.

Potpuna odgojno-obrazovna integracija redovnim nastavnim postupcima, uz individualizirani pristup i posebnu dodatnu pomoć (edukacijskog rehabilitatora, logopeda, psihoterapeuta itd.), najčešći je oblik specificiranog provođenja primjerenog oblika školovanja. Najčešća su zvanja zaposlenih osoba s invaliditetom NKV radnik, trgovac, ekonomski tehničar, elektrotehničar, krojačica, daktilografkinja, knjigoveža, automehaničar te vozač motornog vozila.

Najčešća vrsta oštećenja kod osoba s invaliditetom oštećenja su središnjeg živčanog sustava (28,0%) i oštećenja lokomotornog sustava (27,5%). Višestruka oštećenja koja pridonose funkcionalnom onesposobljenju osobe s invaliditetom prisutna su kod 27,2% osoba s invaliditetom. 

Program održivog razvoja do 2030. godine i Globalni ciljevi

17 Ciljeva održivog razvoja dio su Programa održivog razvoja do 2030. godine (Ujedinjeni narodi, 2015.g.) s ciljem iskorjenjivanja siromaštva, borbe protiv neravnopravnosti i nepravde te rješavanja pitanja klimatskih promjena do 2030. godine. Ciljevi održivog razvoja su ujedno i Globalni ciljevi, a predstavljaju nadogradnju Milenijskih ciljeva razvoja (MDGs) koji sadrže 8 ciljeva borbe protiv siromaštva na koje se svijet obavezao da će ih ostvariti do 2015. godine. Programom 2030. obuhvaćen je ambiciozan skup od 17 ciljeva održivog razvoja i 169 povezanih ciljeva. Također je uključen i  Akcijski program Ujedinjenih naroda iz Adis Abebe donesen u srpnju 2015. godine, a kojim se utvrđuju različita sredstva potrebna za provedbu Programa 2030., uključujući domaće resurse, privatno financiranje i službenu razvojnu pomoć. Program održivog razvoja uključuje izravan spomen osoba s invaliditetom u područjima koja se tiču ljudskih prava, ranjivih skupina, obrazovanja, zapošljavanja, smanjenja siromaštva, inkluzivnih gradova, instrumenata provedbe i podataka. 

Znanjem se borimo protiv predrasuda

Osobe s invaliditetom su osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Stoga je važno „staviti se u cipele“ onih koji trajno ili povremeno trebaju našu pomoć kako bismo ih bolje razumjeli i shvatili nužnost prilagodbi osobama s invaliditetom, njihove karakteristike i specifičnosti funkcioniranja, kao i ograničenja koje su posljedice oštećenja i bolesti s jedne strane, ali i prepreka koje im suvremeno društvo postavlja s druge strane. Pružajući ruku, darujući osmjeh, malim stvarima – činimo svijet većim i boljim!

Pripremila: Marija Škes, mag.educ.reh., Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo