Svjetski tjedan skretanja pažnje na poremećaje hranjenja, 20. do 26. veljače 2017.

Uzroci i rizični faktori koji dovode do poremećaja hranjenja

Poremećaji hranjenja definiraju se kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje zbog iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Tri najčešća poremećaja hranjenja su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje. Osim navedenih postoji niz sličnih poremećaja koji su teško prepoznatljivi jer su često „maskirani“ stilom života, umorom, stresom i užurbanošću. Ne postoji jedinstveni uzrok poremećaja u uzimanju hrane, no postoje tri osnovne odrednice: biološka, psihološka i sociokulturalna. Unutar ovih odrednica postoji niz čimbenika koji se smatraju uzrokom poremećaja hranjenja: kulturološki (i/ili obiteljski) pritisak, neravnoteža neuroprijenosnika, emocionalni poremećaji i poremećaji osobnosti. Poremećaji hranjenja vrlo su kompleksni i svaki poremećaj određen  je različitim kombinacijama uzročnih čimbenika. Genetika također može imati odgovarajuću ulogu, ali vjerojatno u smislu naslijeđene strukture osobnosti ili sklonosti određenim emocionalnim reakcijama.

Emocionalni poremećaji 

Depresija je čest poremećaj u obiteljima osoba s poremećajima hranjenja. Osobito je o česta kod osoba s bulimijom. Veća je vjerojatnost da osobe koje boluju od bulimije dolaze iz disfunkcionalne obitelji nego osobe oboljele od anoreksije. Međutim, teško je razlučiti jesu li emocionalni poremećaji uzroci ili posljedice poremećaja u uzimanju hrane ili oboje. Često poremećaju hranjenja prethode fobije i opsesivno-kompulzivni poremećaji. Socijalne fobije često su prisutne u oba poremećaja hranjenja (anoreksija i bulimija). Osobe s anoreksijom su sklonije opsesivno-kompulzivnim poremećajima. Primjerice, u sklopu same bolesti, oboljele osobe često razvijaju kompulzivne rituale - vaganje svakog zalogaja ili usitnjavanje hrane na komadiće. Kada dođe do poboljšanja u poremećaju hranjenja obično dolazi do nestanka i ostalih simptoma. Specifični poremećaji osobnosti povezani su s poremećajima u uzimanju hrane: bijeg od stvarnosti kod anoreksije, granična osobnost kod bulimije te narcizam i kod anoreksije i kod bulimije. Međutim te se osobine mogu naći kod bilo kojeg poremećaja u uzimanju hrane.

Obiteljski utjecaj i genetski faktori 

Negativni utjecaji iz obitelji, koji mogu biti  naslijeđeni, ali i prisutni kao obrasci ponašanja, imaju važnu ulogu u poremećajima hranjenja. U žena s tim poremećajima veća je učestalost doživljenog spolnog nasilja. Osobe oboljele od bulimije češće nego osobe s drugim psihičkim poremećajima imaju pretile roditelje ili su i sami bili pretili u djetinjstvu. Do poremećaja hranjenja može doći ako roditelji u djetinjstvu ne osiguraju sigurne psihološke temelje. U takvim slučajevima djeca ne osjećaju sigurnost i postoji veća vjerojatnost da će to kasnije izraziti kroz zaokupljenost težinom koju mogu „kontrolirati“. Anoreksija je osam puta češća u osoba koji imaju srodnike s tim poremećajem, međutim još uvijek se ne zna točno što bi mogao biti nasljedni čimbenik.

Kulturološki utjecaji 

Ako govorimo o pretilosti, neosporno je da poremećaji u uzimanju hrane predstavljaju pravu epidemiju u razvijenim zemljama. Društveni pritisak zapadne kulture sigurno igra vodeću ulogu u nastajanju poremećaja u uzimanju hrane. Intenzivno se reklamiraju programi za smanjenje težine i predstavljaju mladi anoreksični modeli kao simbol seksualne požude. S druge strane, reklamiraju se nezdravi proizvodi slabe nutritivne vrijednosti. Potpuna nereguliranost u tom smislu trebala bi biti javnozdravstvena tema od značaja.

Biološki čimbenici

Hipotalamično-pituitarne abnormalnosti

Pitanje je jesu li su tipične abnormalnosti koje se susreću u neurološkim i hormonalnim sistemima osoba s poremećajima u uzimanju hrane posljedice ili uzroci tih poremećaja. Primarno je sjedište ovih poremećaja u malom dijelu mozga koji se naziva hipotalamus, a koji regulira rad pituitarne žlijezde, koja se ponekad naziva glavnom žlijezdom zbog svojeg značaja u koordinaciji živčanog i hormonskog sustava. Poremećaji hranjenja mogu se povezati i s određenim neuroprijenosnicima u mozgu.

Spol i dob

U proteklih se nekoliko godina pojavnost bulimije povećavala se značajnije od anoreksije. Procjene učestalosti bulimije nervoze u mladih žena kreću se od 3% od 10%. Anoreksija nervosa je treća najčešća kronična bolest u adolescentica i procjenjuje se da zahvaća od 0,5% do 3% svih tinejdžerki u zapadnom svijetu. Anoreksija se obično javlja u adolescenata. Međutim u proteklih četrdeset godina učestalost anoreksije u tinejdžera je bila stabilna, a trostruko se povećala u mladih žena.

Etnički i socioekonomski čimbenici

Život u ekonomski razvijenim zemljama na bilo kojem kontinentu predstavlja veći rizik za pojavu poremećaja u uzimanju hrane nego pripadnost nekoj etničkoj skupini; simptomi u zemljama s visokim rizikom su začuđujuće slični. Neobično je i to da su u razvijenim zemljama i bogati i siromašni jednako izloženi tom riziku. Oni u siromašnijim ekonomskim skupinama čak su više izloženi riziku od bulimije. Život u gradu predstavlja rizik za bulimiju, ali ne i anoreksiju.

Osobnost

Fizički vrlo aktivni ljudi i vrlo kompetitivni sportaši često su perfekcionisti što je jedna od specifičnih osobina ljudi s poremećajima hranjenja. Žene koje se bave prezentacijskim sportovima, kao što su gimnastika ili umjetničko klizanje i sportovima u kojima je naglasak stavljen na izdržljivost (npr. trčanje) posebno su izložene riziku. Uspjeh u baletu također ovisi o njegovanju izuzetno mršavog tijela. Procjene učestalosti poremećaja u uzimanju hrane u tim skupinama kreću se od 15% do 60%. Terminom „trijas sportašica“ opisuju se poremećaji u menstrualnom ciklusu, uzimanju hrane i osteoporoza, koji predstavljaju sve veći problem u mladih sportašica i plesačica.

Navike

Vegetarijanci - nedavno ispitivanje adolescenata vegetarijanaca (od kojih su većina bile djevojke) pokazalo je da ti tinejdžeri jedu više voća i povrća, dvostruko više su na čestim dijetama, četiri puta više su na intenzivnim dijetama, a osam puta više koriste laksative od osoba uobičajenih prehrambenih navika.

Kronične bolesti 

Neka istraživanja pokazuju da 10,3% tinejdžerki i 6,9% tinejdžera s kroničnim bolestima, kao što su dijabetes ili astma, imaju neki od poremećaja u uzimanju hrane. Ti poremećaji predstavljaju ozbiljan problem u dijabetičara; postotak rizika je oko 6% i u muškaraca i žena bilo s tipom 1 ili 2 dijabetesa. Pretjerano uzimanje hrane (bez izbacivanja) je najuobičajenije kod dijabetesa tipa 2 i često dovodi do pretilosti. Kod dijabetesa tipa 1 uobičajene su i bulimija i anoreksija. Ako se u pacijenata koji su ovisni o inzulinu razvije anoreksija, njihova izuzetno mala težina može neko vrijeme kontrolirati dijabetes. Međutim, predstavlja izuzetan zdravstveni rizik ako prestanu uzimati inzulin i ponovno dobiju na težini.

Pripremila: Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo

 

Literatura: 

1. doc. dr. sc. Pokrajac-Bulian Alessandra, doc. dr. sc. Živčić-Bećirević Ivanka, Odsjek za psihologiju,  Filozofski fakultet Sveučilište u Rijeci; članak "Prevencija poremećaja u hranjenju u ranoj adolescenciji" 

2. Vidović Vesna: Anoreksija i bulimija: psihodinamski pogled na uzorke i posljedice bitke protiv tijela u adolescentica; Biblioteka časopisa Psiha, Zagreb, 1998.

3. Poremećaji hranjenja, www.plivazdravlje.hr 

4. Meštrović Antonela: „Poremećaji hranjenja –vodič za otkrivanje, razumijevanje i traženje pomoći“