Svjetski dan šećerne bolesti 14. 11. 2015.

Svjetski dan šećerne bolesti – 14. 11. 2015.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se da u svijetu danas više od 366 milijuna osoba boluje od šećerne bolesti, a stručnjaci procjenjuju da će, bez javnozdravstvene intervencije do 2030.g. taj broj porasti do 550 milijuna. Dijabetes je odgovoran za 4.6 millijuna smrti godišnje - svakih 7 sekundi umire jedan oboljeli. Osim toga, dijabetes je jedan od prvih deset uzročnika invalidnosti i komplikacija kao što su srčani udar, moždani udar, amputacije i oštećenja vida. Kod 50% osoba s dijabetesom bolest je još neotkrivena.

Procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih u Hrvatskoj preko 400 tisuća.

Ukupan trošak za šećernu bolest iznosi 11,5% od ukupnih troškova HZZO-a. 86% tih troškova odnosi se na komplikacije dijabetesa.

Osnovni tipovi šećerne bolesti

Dijabetes tip 1

Dijabetes tipa 1 je bolest u čijoj je osnovi propadanje stanica gušterače koje proizvode inzulin. Posljedično, gušterača oboljelih osoba proizvodi vrlo malo ili nimalo inzulina te ga moraju nadoknaditi izvana. Dijabetes tip 1, koji se prije nazivao i mladenački dijabetes najčešće se dijagnosticira u dječjoj dobi ili adolescenciji. Neadekvatna proizvodnja inzulina ili njegova nedjelotvornost uzrokuju povišenu razinu glukoze u krvi (hiperglikemija). Ona može rezultirati dugoročnom štetom za organizam, odnosno oštećenjem pojedinih organa i tkiva.

Dijabetes tip 2

Razvoj dijabetesa tipa 2 obilježen je inzulinskom rezistencijom. Kod ljudi s tim tipom šećerne bolesti tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin, odnosno inzulin ne može obaviti svoj „zadatak” i olakšati ulazak glukoze iz krvotoka u stanice. Ovaj oblik šećerne bolesti u velikom broju slučajeva može se držati pod kontrolom pozitivnim zdravstvenim ponašanjem: redovitom tjelovježbom, uravnoteženom prehranom i izbjegavanjem koroničnog stresa. Međutim, često su potrebni i lijekovi koji se uzimaju oralno, a u težim slučajevima i inzulin. Gotovo 90% oboljelih od dijabetesa ima dijabetes tipa 2.

Gestacijski (trudnički) dijabetes

Gestacijski dijabetes je stanje u kojem žene koje ranije nisu imale dijabetes, u trudnoći imaju visoke razine glukoze u krvi. Ovaj oblik dijabetesa pogađa oko 4% trudnica. Ima razmjerno malo simptoma i obično nestane kada završi trudnoća. Rizičan je za dijete i majku. Novorođenčad majki s gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik prekomjerne porođajne težine (što može dovesti do komplikacija pri porođaju), veći rizik od drugih medicinskih komplikacija nakon porođaja i često imaju povećan doživotni rizik za netoleranciju glukoze i pretilost. Kod žena koje su imale GDM veća je mogućnost pojave dijabetesa tipa 2.

Koji su rizični čimbenici nastanka šećerne bolesti?

Dijabetes tipa 2 ima mnogo rizičnih čimbenika::

• pretilost ili prekomjerna tjelesna težina;
• nedostatak tjelesne aktivnosti;
• netolerancija na glukozu;
• neuravnotežena prehrana;
• starija životna dob;
• povišen krvni tlak i kolesterol;
• slučajevi dijabetesa u obitelji;
• gestacijski (trudnički) dijabetes;
• etnička pripadnost-zapažena je učestalija pojavnost dijabetesa kod Azijaca, Latinoamerikanaca, domorodaca (SAD, Kanada, Australija) te Afroamerikanaca.

Kada treba posumnjati na pojavu šećerne bolesti?

Na dijabetes trebamo posumnjati kad se pojavi:

• učestalo mokrenje;
• pretjerana i učestala žeđ;
• pojačani apetit;
• gubitak težine;
• umor;
• smetnje koncentracije;
• povraćanje i bol u trbuhu (često zamijenjeni za simptome drugih bolesti);
• osjećaj bockanja ( „trnci”) u šakama ili stopalima;
• zamućen vid, česte upale te sporo zacjeljivanje rana.

Komplikacije

Dijabetes je kronično i doživotno stanje koje zahtijeva pozorno nadziranje i kontrolu. Ako s dijabetes ne kontrolira razina šećera u krvi može postati vrlo visoka. Dugoročno, visoka razina šećera u krvi može rezultirati oštećenjem različitih organa i tkiva.

Moguće komplikacije :

• srčano-žilne bolesti ( koronarna bolest srca koja može uzrokovati srčani udara i moždani udar);
• bolesti bubrega (dijabetička nefropatija) koje mogu rezultiratii potpunim zatajenjem bubrega i potrebom za dijalizom ili transplantacijom bubrega;
• oštećenja živaca (dijabetička neuropatija) koja može dovesti do oštećenja tkiva (kožnog I potkožnog tkiva) s ulceracijma I nekrozama (odumiranjem tkiva), najčešće na stopalima;
• oštećenje vida (dijabetička retinopatija) koje karakterizira oštećena mrežnica oka, a može dovesti do djelomičnog ili potpunog gubitka vida.

 

Edukacija

Šećerna bolest nameće doživotno opterećenje oboljelima i traži višestruko donošenje odluka u vezi s kontroliranjem bolesti. Ljudi oboljeli od dijabetesa moraju redovito mjeriti glukozu u krvi, uzimati lijekove, redovito vježbati i prilagoditi svoje prehrambene navike. Radi kronične karakteristike ove bolesti i potrebe za „discipliniranim” načinom života često je potrebna i psihološka podrška oboljelima kako bi se prilagodili i naučili nositi s novim životnim izazovima. Oboljelim osobama važno je omogućiti kontinuiranu i kvalitetnu edukaciju prilagođenu njihovim potrebama koju provode kvalificirani zdravstveni djelatnici.
Ulaganja u edukaciju o dijabetesu i programe za njegovu prevenciju višestruko su isplativi kroz povećanu kvalitetu života oboljelih, smanjenje broja komplikacija i sprječavanje pojave bolesti u rizičnim skupinama. Smanjenjem broja komplikacija i broja novooboljelih štede se i sredstva u zdravstvenom sustavu.

Prevencija

Dijabetes tipa 1 trenutačno se ne može sprječiti. Još uvijek se istražuju čimbenici koji se smatraju uzročnicima uništavanja stanica koje proizvode inzulin.

Dijabetes tipa 2 može se spriječiti održavanjem primjerene tjelesne težine, redovitom tjelesnom aktivnošću i uravnoteženom prehranom.

Međunarodna dijabetička federacija (IDF) predlaže jednostavan plan od tri koraka za prevenciju dijabetesa tipa 2 kod ljudi s povećanim rizikom od obolijevanja. IDF preporučuje prepoznavanje ljudi iz rizične skupine oportunističkim probirom ili samotestiranjem.

Ljudi s povećanim rizikom obolijevanja od dijabetesa lako se mogu prepoznati uz pomoć jednostavnog upitnika koji procjenjuje čimbenike rizika kao što su dob, opseg struka, povijest dijabetesa u obitelji te povijest kardiovaskularnih bolesti i gestacijskog (trudničkog) dijabetesa. Osobama za koje se utvrdi da pripadaju rizičnoj skupini zdravstveni zdravstveni djelatnik trebao bi provjeriti razinu glukoze u krvnoj plazmi kako bi se otkrila eventualna povišena razina glukoze natašte (IFG) ili oštećena tolerancija glukoze (ITG) jer oboje upozorava na povećan rizik od dijabetesa tipa 2. Prevenciju treba usmjeriti prema onima kod kojih postoji rizik kako bi se odgodila ili izbjegla pojava dijabetesa tipa 2.
Kada govorimo o primarnoj prevenciji, edukacija o dijabetesu ima važnu ulogu: od prepoznavanja rizika do postavljanju realnih ciljeva u unaprjeđenju zdravlja, a time i sprječavanja pojave šećerne bolesti.

IDF preporučuje minimalno 30 minuta tjelesne aktivnosti na dan. Preporučuje se: brzo hodanje, plivanje, vožnja bicikla ili ples. Redovito hodanje podrazumijeva minimalno 30 minuta dnevno što dokazano smanjuje rizik od nastanka dijabetesa tipa 2 za 35-40%.

 

Javnozdravstvene postavke

Šećerna bolest kao jedan od vodećih javnozdravstvenih problema zahtjeva veliku pozornost javnozdravstvene struke i svih struktura društva:

• svaka vlada treba provoditi učinkovitu zdravstvenu strategiju i politiku u prevenciji i kontroli šećerne bolesti;
• svakoj oboljeloj osobi mora biti omogućena edukacija koja bi joj pomogla u kvalitetnoj kontroli bolesti;
• cjelokupna, rizična i ciljana populacija trebale bi biti biti educirane o znakovima upozorenja šećerne bolesti, načinima sprječavanja pojave bolesti i načinima sprječavanja komplikacija;
• sve zemlje trebale bi obilježavati Svjetski dan šećerne bolesti.

Na sjednici Vlade Republike Hrvatske održanoj 24.lipnja 2015. godine usvojen je nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećrnom bolesti 2015-2020.

Ana Puljak, dr.med., spec.javnog zdravstva, Voditeljica Odjela za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo