Svjetski dan prevencije samoubojstava, 10. rujna 2016.

Svakih 40 sekundi jedna osoba u svijetu počini samoubojstvo, odnosno više od 800 000 osoba godišnje. Svake godine, 10. rujna inicijativom Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (International Association for Suicide Prevention – IASP) obilježava se Svjetski dan prevencije samoubojstva. Osnovni cilj obilježavanja ovog dana podizanje je svijesti o potrebi i obvezi provođenja akcija u prevenciji samoubojstava na globalnoj razini.

Iskazivanje interesa za ljude koji nas okružuju i s kojima smo u nekoj vrsti odnosa, razgovor s onima koje procijenimo vulnerabilnijima (u ne osuđujućem tonu), iskazivanje podrške, razvijanje socijalnih mreža - načini su kojima možemo pomoći. Društveno izoliranje osobe sklone samoubojstvu znatno povećava rizik. S druge strane, čvrste socijalne mreže imaju značajni zaštitni učinak. 

Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization - WHO) i partneri naglašavaju da je prevencija samoubojstava globalni imperativ i potiče na povećanu dostupnost primjerenog liječenja i praćenja osoba koje su pokušale samoubojstvo te na moralno i odgovorno izvještavanje o samoubojstvima u medijima. Samoubojstvo je kompleksan problem i u svojoj etiologiji sadrži biološke, psihološke i okolišne faktore rizika. Unatoč kompleksnosti ovaj problem moguće je prevenirati. 

Što nam kaže statistika?

  • Četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga.

  • Od deset osoba koje počine samoubojstvo, osam ih je nekome reklo što će učiniti.

  • Samoubojstvo je češće zastupljeno u starijoj dobnoj skupini (u dobnoj skupini iznad 75 godina).

  • Najmanje 100 000 adolescenta svake godine počini samoubojstvo (Svjetska zdravstvena organizacija).

  • Omjer samoubojstava muškaraca i žena je 3:1, a ovaj podatak vrlo je sličan u većini zemalja.

  • Žene češće pokušavaju samoubojstvo, no muškarci ga češće i izvrše.

  • U dobi između 15 i 19 godina samoubojstvo je drugi uzrok smrti po učestalosti (na globalnoj razini, Svjetska zdravstvena organizacija).

  • Za većinu mladih osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je da su duže vrijeme razmišljale o tome. 

Koji su čimbenici rizika?

Rizičnim čimbenicima smatraju se: prethodni pokušaji samoubojstva, trenutne samoubilačke misli, počinjeno samoubojstvo unutar obitelji, prethodne hospitalizacije zbog duševnih bolesti, nedavno proživljene stresne situacije, naročito ako dugo traju (na primjer gubitak bliske rodbine, prijatelja, razvod braka roditelja, prekid veze s partnerom, zlostavljanje na radnom mjestu, gubitak posla, gubitak doma), gubitak ili oštećenje zdravlja koji može biti stvaran ili imaginaran, društvena izolacija (osoba nema društvenu alternativu ili vještinu da bi izabrala bilo što osim samoubojstva), ovisnost o drogama, alkoholu ili kockanju (droge smanjuju kontrolu nad vlastitim ponašanjem ili prevladava impulzivno ponašanje) te izloženost nasilju u domu ili društvenom okolišu.

Trebamo li razgovarati o samoubojstvu?

Suicidalna osoba samoubojstvo vidi kao rješenje problema koji donosi neizdrživu bol, a koji smatra nerješivim. Većina osoba koje su počinile samoubojstvo želi se riješiti duševne boli i patnje. U suštini ne žele završiti život već patnju. Pružanje pomoći u rješavanju problema i smanjenju boli sprječava samoubojstvo. Svaki nagovještaj ili potencijalnu mogućnost samoubojstva nekoga u našoj okolini moramo shvatiti ozbiljno. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba je upravo u tome da osobu u takvom stanju shvate ozbiljno, pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja. Suicidalna osoba osjeća se bespomoćno i često na različite načine traži pomoć okoline. Potrebno je ulagati trajne napore u borbi protiv stigme vezane uz suicid. 

Što znači odgovorno izvještavanje o samoubojstvima?

U prevenciji samoubojstva iznimno je važno prepoznati i ulogu izvještavanje o samoubojstvima u medijima, ali i način razgovora o tome unutar raznih društvenih struktura, kao na primjer u školama ili na radnom mjestu. To je posebno važno naglasiti kada je riječ o samoubojstvima mladih osoba. Poznato je da se mlade osobe identificiraju sa svojim vršnjacima. Također, postoje istraživanja koja pokazuju porast pojave samoubojstava nakon određenog načina izvještavanja o samoubojstvu, odnosno osobi koja je samoubojstvo počinila. Način izvještavanja mora biti kratak, objektivan, sažet, bez posrednog ili neposrednog „glorificiranja“ osobe koja je samoubojstvo počinila, kao i bez detaljnih opisa žalovanja. Mlade osobe često nisu dovoljno svjesne značenja završetka života i sklone su „imitiranju“ svojih vršnjaka čak i u ovakvim situacijama. U svakom slučaju, postoji velika potreba educiranja svih onih koji sudjeluju u izvještavanju i razgovorima o počinjenom samoubojstvu kako bi se izbjeglo eventualno posljedično poticanje na takav čin. Trebamo biti svjesni da uvijek postoje rizične i vulnerabilne skupine na koje ovakvi događaji imaju velik utjecaj.

Mogu li se samoubojstva prevenirati?

Samoubojstva se mogu prevenirati na tri osnovne razine. Učinkovita prevencija podrazumijeva provođenje sve tri razine prevencije:

Primarna prevencija podrazumijeva prilagodbu socijalnih, ekonomski i bioloških uvjeta kako bi se spriječilo da dio populacije postane suicidalan.

Sekundarna prevencija - cilj sekundarne prevencije je smanjivanje rizičnih faktora u visokorizičnoj populaciji.

Tercijarna prevencija - tercijarna prevencija podrazumijeva sprječavanje ponovnog suicidalnog ponašanja i namjera nakon prvotnog pokušaja ili namjere. Tercijarna prevencija podrazumijeva i rad s osobama iz životnog okruženja suicidalne osobe (članovi obitelji, zajednice, škole i sl.).

Što trebamo činiti na javnozdravstvenoj razini?

Suicid nije samo psihijatrijski već i javnozdravstveni problem. Suicidalno ponašanje i učestalost suicida povezano je i s čimbenicima socijalnog i kulturalnog okruženja (na primjer rat, poratno razdoblje, alkoholizam, depresija…). Stvaranje okružja razvijenih društvenih mreža, tolerancije, nenasilja, stvaranjem sustava podrške, povećavanjem socijalne osjetljivosti društva, unaprjeđenjem mentalnog zdravlja, unaprjeđenjem kvalitete života svih građana, stvara se i pozitivno okruženje. Javnozdravstvene kampanje često stavljaju naglasak na rizične faktore. Međutim, u cilju smanjenja stope samoubojstava potrebno je veliki dio napora uložiti i u smjeru osnaživanja okruženja u kojem živi suicidalna osoba, odnosno razvijanja zaštitnih mehanizama društva.

Što trebamo činiti...

  • nastaviti razvijati istraživanja suicida i suicidalnog ponašanja uključujući rizične i protektivne faktore;

  • provoditi javnozdravstvene kampanje s ciljem osvješćivanja prisutnosti ovog problema i prepoznavanja rizičnih i protektivnih faktora;

  • provoditi edukaciju cjelokupne populacije i ciljnih skupina s ciljem smanjivanja rizika i unaprjeđivanja protektivnih faktora i metodologija koje imamo u prevenciji samoubojstva;

  • u provođenju svih mjera prevencije posebnu pažnju posvetiti djeci i adolescentima;

  • zdravstvene profesionalce potrebno je dodatno i trajno educirati o rizičnim i protektivnim faktorima povezanim sa suicidalnim ponašanjem;

  • prevenciju uvijek provoditi na sve tri razine;

  • povećati dostupnost intervencijama i terapeutskim postupcima koji smanjuju rizik suicida;

  • provoditi anti-stigma programe;

  • razvijati metodologiju u detektiranju populacije i osoba koje ne traže pomoć, a pripadaju rizičnoj skupini;

  • provoditi edukaciju o načinima izvještavanja i razgovora o samoubojstvu i počinitelju u medijima i javnosti;

  • razvijati nacionalnu strategiju i implementirati javnozdravstvene programe na nacionalnoj i lokalnim razinama.

Zamijenimo tišinu vezanu uz problem samoubojstava zainteresiranim i odgovornim pristupom!

Članak pripremila: Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja