Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada, 12. lipnja 2020.

„Ne postoji jasnije otkrivenje duše nekog društva, od načina na koji se ono odnosi prema djeci.“

(Nelson Mandela)

Svjetski dan borbe protiv izrabljivanja dječjeg rada obilježava se 12. lipnja, na isti dan kada i obljetnica Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 182 - Konvencije o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada koju je 2001. godine potvrdio i Hrvatski sabor. Jedan od ciljeva Agende Ujedinjenih naroda za održivi razvoj je iskorijenjivanje svih oblika dječjeg rada do 2025. godine. Na svjetskoj razini svako deseto dijete je žrtva iskorištavanja u svrhu rada. Uz potporu UNICEF-a u Indiji je 12 država razvilo akcijski plan protiv dječjeg rada, dok ih je osam unaprijedilo svoje programe, kako bi spriječile i zaustavile tu praksu.

Smatra se da su djeca na prisilnom radu kada su premlada za rad i/ili premlada za donošenje odluke o zapošljavanju. Milijuni djevojčica i dječaka u cijelom svijetu zaposleni su, a više od polovice te djece izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada, kao što su rad u opasnim okruženjima, ropstvo ili drugi oblici prislinog rada, nezakonite aktivnosti (krijumčarenje droge, prostitucija), kao i sudjelovanje u oružanim sukobima. Toj djeci je uskraćeno adekvatno obrazovanje, zdravlje i slobodno vrijeme, uz kršenje njihovih temeljnih prava i sloboda. Uskraćena su im temeljna ljudska prava, kao što su sloboda kretanja i izražavanja, zlostavljana su psihički i fizički, emotivno su traumatizirana i u izolaciji iz koje nisu u mogućnosti pobjeći ili otići.

Kada se govori o "najgorim oblicima dječjeg rada" podrazumijeva se:

  • svaka vrsta ropstva ili ropstvu slične prakse, kao što je prodaja djece i trgovina djecom, dužničko ropstvo i kmetstvo te prisilni ili obvezni rad, uključujući prisilno ili obvezno novačenje djece za njihovo korištenje u oružanim sukobima;

  • korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za prostituciju, proizvodnju pornografskog materijala ili pornografske priredbe;

  • korištenje, podvođenje ili nuđenje djeteta za nezakonite djelatnosti, a osobito za proizvodnju droge i trgovinu drogom na način definiran odgovarajućim međunarodnim ugovorima;

  • rad koji bi, zbog svoje naravi i okolnosti u kojima se obavlja, mogao štetiti zdravlju, sigurnosti i moralu djece.

Konvencija o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada obvezuje članice da uzimajući u obzir važnost obrazovanja u ukidanju dječjeg rada, poduzimaju djelotvorne i vremenski određene mjere kako bi:

  • spriječile angažiranje djece na najgorim oblicima dječjeg rada;

  • osigurale potrebnu i primjerenu izravnu pomoć za udaljavanje djece s najgorih oblika dječjeg rada i njihovu rehabilitaciju i integraciju u društvo;

  • osigurale pristup besplatnom osnovnom obrazovanju i, gdje god je to moguće i primjereno, i profesionalnu izobrazbu svoj djeci udaljenoj s najgorih oblika dječjeg rada;

  • identificirale posebno ugroženu djecu i stupile u izravan kontakt s njima;

  • uzele u obzir posebne okolnosti u kojima se nalaze djevojčice. 

Trenutno je u dobi od 5 do 14 godina u svijetu prisiljeno raditi oko 218 milijuna djece, od čega 122 milijuna na području Azije, prema podacima Nezavisnog hrvatskog sindikata. Njih 70% radi u poljoprivrednom sektoru, a ostatak u industriji, uslužnom sektoru, rudnicima, kamenolomima i kućanstvima. Na opasnim poslovima u uvjetima koji su izrazito štetni ili opasni za njih radi 132 milijuna djece. Dječje roblje postaje čak 1.2 milijuna djece kao žrtve prodaje, uključujući i tek rođene bebe. 300.000 djece nose oružje i bore se u ratovima diljem svijeta. Mlađe od 10 godina je 73 miljuna zaposlene djece, a svake godine od posljedica nesreća na radu umre oko 22.000 djece. 

Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježen je prvi puta 2002. godine, u organizaciji Međunarodne organizacije rada, s ciljem podizanja svijesti i pokretanja akcija u svijetu protiv dječjeg rada i zapošljavanja djece tražeći potporu pojedinih vlada, socijalnih partnera, civilnog društva, kao i medija u kampanji protiv svakog oblika izrabljivanja djece. Upravo je dječji rad posljedica, ali i jedan od uzroka siromaštva koji pogoduje povećanju nejednakosti i diskriminacije u društvu. 

Marija Škes, mag. educ. reh., koordinatorica aktivnosti zdravih stilova života, Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo