Slobodno vrijeme kod mlađe djece

 

Nasmiješeni dječak pred školskom pločom

Kod djece (do 12 godina) roditelji su uključeniji u organizaciju slobodnog vremena. Aktivnosti koje se mogu organizirati su mnogobrojne, a motivacija djece za druženje s roditeljima još je uvijek velika. Kod organizacije slobodnog vremena roditelji ne bi smjeli nuditi gotova rješenja, već bi trebali navesti različite prijedloge i poticati djecu da strukturirano provode slobodno vrijeme.

Pri tome je potrebno voditi računa o afinitetima i interesima djece, kao i o njihovim psiho-fizičkim mogućnostima. Sve aktivnosti koje se provode u slobodnom vremenu trebaju biti zabavne, zanimljive i pomalo edukativne.

AKTIVNOSTI

Zajednički objedi: važno je da budu što češći i da se odvijaju u pozitivnoj atmosferi. Djeci se kod pripreme objeda mogu dati zadaci sukladno njihovoj dobi, npr. postavljanje stola. Na taj se način razvija osjećaj pripadnosti i odgovornosti, a utječe se i na razvoj samopouzdanja.

Zajednički izleti: osim u zabavi i druženju na samom izletu, djeca mogu sudjelovati i pri planiranju. Tako se npr. može ponuditi nekoliko destinacija, a djeca bi trebala odabrati jednu. Isto tako ih se može poticati da sami predlože neko odredište.

Zajedničko bavljenje sportom: uključiti sve članove obitelji u ovu vrstu aktivnosti, no ne inzistirati na rezultatima i strogim pravilima. Ovo je prilika i za poticanje natjecateljskog duha pa se obitelj može podijeliti u timove.

Posjeti prijateljima i rodbini: odlazak u posjetu ne bi trebalo doživjeti kao obavezu. Roditelji bi trebali i sami takvo druženje doživjeti kao veselu i poželjnu aktivnost i taj osjećaj prenijeti na djecu.

Razgovori o važnim temama: razgovarati s djecom na način primjeren njihovoj dobi i temama koje su za njih aktualne. Voditi računa da se pokaže interes za teme koje djeca otvaraju, iako se ponekad mogu činiti nevažnima. Razgovori se mogu odvijati i tijekom zajedničke šetnje.

Obilježavanje blagdana i obljetnica: ovo je prilika za povezivanje svih članova obitelji i poželjno je da u pripremi za blagdane i obljetnice sudjeluju svi članovi. Vrlo često se upravo tih trenutaka kasnije sjećaju s toplinom i nostalgijom.

Vjerski rituali: sudjelovanje svih članova obitelji u vjerskim ritualima pruža osjećaj pripadnosti. Povezuje članove obitelji u zajednicu koja ima specifične rituale, koji je razlikuju od ostatka društva. To mogu biti rituali koji su „samo naši, rezervirani samo za članove naše obitelji".

Kućanski poslovi: odrediti kućanske poslove koji se mogu raditi zajednički, ali ne zahtijevati od djece da ih naprave jednako kao i odrasli. Na taj način ćemo djeci poslati poruku da su potrebni i važni u svakodnevnom funkcioniranju obitelji te da cijenimo njihove napore bez obzira na konačan rezultat.

Odlazak u kino, kazalište ili muzeje: kod mlađe djece to može biti izrazito uzbudljivo iskustvo u kojem svakako trebaju sudjelovati i roditelji. To je, naravno, aktivnost u kojoj roditelji moraju sudjelovati jer oni su ti koji trebaju odvesti dijete u kino ili kazalište. Dobro je da to iskustvo i naviku djeca steknu u obitelji, a ne da im npr. škola prva organizira odlazak u kazalište. Roditelji će na taj način utjecati i na interese koje će djeca razviti prema određenim kulturnim sadržajima.

mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica
mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja
mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica