Simpozij i radionice „Kognitivno bihevioralne terapije - Multistep: Novi pristup liječenju svih poremećaja hranjenja dr. Dalle Gravea“

Simpozij i radionice „Kognitivno bihevioralne terapije - Multistep: Novi pristup liječenju svih poremećaja hranjenja dr. Dalle Gravea“ u organizaciji Centra BEA i Nastavnog Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ održat će se 26. i 27. veljače 2015. u Velikoj dvorani Zavoda. U sklopu simpozija i radionice, dr. Riccardo Dalle Grave, vodeći predavač, predstavit će novi model kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) za poremećaje hranjenja "KBT - Multistep (KBT-MS)". Ovaj model osmišljen je za primjenu na različitim razinama skrbi (ambulantno liječenje, intenzivno ambulantno liječenje, dnevna bolnica, stacionarno liječenje i postbolničko liječenje) te za liječenje poremećaja hranjenja bolesnika svih dijagnostičkih kategorija, dobi i indeksa tjelesne mase. Uz dr. Dalle Gravea, predavači su i doc. dr. sc. Darko Marčinko, ravnatelj Zavoda za poremećaje hranjenja – KBC Zagreb i prof. dr. sc. Alessandra Pokrajac Bulian, redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci i dr. sc. Sanda Franić, dr. med., psihijatar na Odsjeku za poremećaje hranjenja u Sveučilišnoj bolnici Oslo, Norveška.

Kroz simpozij i radionice KBT-Multistep bit će predstavljen novi model kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) za poremećaje hranjenja nazvan KBT-Multistep (KBT-MS). Ovaj tretman, proizašao je iz transdijagnostičke kognitivno-bihevioralne teorije poremećaja hranjenja opisane od Fairburna, Cooper i Shafrana (2003) i proširuje raspon primjenjivosti standardne KBT. Model KBT- Multistep osmišljen je za primjenu na različitim razinama skrbi (ambulantno liječenje, intenzivno ambulantno, dnevna bolnica, stacionarno liječenje i post-bolničko liječenje) te za liječenje poremećaja hranjenja bolesnika svih dijagnostičkih kategorija, dobi i indeksa tjelesne mase.

Posebnosti KBT-multistep su:

  • usvajanje jedinstvene teorije na različitim razinama skrbi;

  • pristup koji provodi multidisciplinarni  tim;

  • uključivanje KBT obiteljskih modula za bolesnike mlađe od 18 godina;

  • provedba tretmana opisanog u priručniku u okruženje „stvarnoga svijeta“.
     

Po završetku ovog simpozija i radionica sudionici će steći znanja o tome kako:

  • prilagoditi kognitivno-bihevioralnu teoriju i liječenje na različitim razinama skrbi;

  • razvijati multidisciplinarni tim;

  • provoditi tretman opisan u manualu u okruženju „stvarnoga svijeta“.

Ovaj način terapeutskog pristupa usmjeren je na primjenu u „stvarnom životu“ uz multidisciplinarni tim i uključivanje obitelji u kognitivno-bihevioralne module.

O vodećem predavaču

Glavni fokus istraživanja dr. Dalle Gravea je testiranje kognitivno-bihevioralne u liječenju odraslih i adolescenata oboljelih od poremećaja hranjenja koji su značajno pothranjeni, kako u ambulantnom tako i u bolničkom liječenju. Ova istraživanja dr. Dalle Grave provodi u suradnji s prof. Christopherom Fairburnom sa Sveučilišta Oxford (Ujedinjeno Kraljevstvo). Dr. Dalle Grave također provodi ispitivanje programa prevencije relapsa utemeljenog na kognitivnoj disonanci. U ovaj program su uključeni hospitalizirani bolesnici s poremećajima hranjenja i dr. Eric Stice sa Sveučilišta u Teksasu. Također, procjenjuje utjecaj dobivanja na tjelesnoj masi na kognitivnu funkciju anoreksije i mehanizme održavanja prejedanja kod pacijenata s ozbiljnom pretilošću i prejedajućim poremećajima hranjenja. Posebno se interesira za procese koji su odgovorni za ponovno debljanje (nakon namjernog mršavljenja) i neuspjeha liječenja pacijenata s pretilošću. 1997. dr. Dalle Grave osnovao je Prvu certificiranu profesionalnu edukaciju u poremećajima hranjenja i pretilosti. Ovaj jednogodišnji studij, koji se provodi već 15 godina, educira liječnike, psihologe i nutricioniste u kognitivno-bihevioralnoj terapiji za poremećaje hranjenja i pretilost. Dr. Dalle Grave supervizor je stacionarne jedinice za poremećaje hranjenja na Sveučilištu Bergen i dnevne bolnice na Sveučilištu Oslo u Norveškoj.

O poremećajima hranjenja

Poremećaji hranjenja definiraju se kao kronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje zbog iskrivljene percepcije vlastitog tijela. Tri najčešća poremećaja hranjenja su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje. Osim navedenih postoji niz sličnih poremećaja koji su teško prepoznatljivi jer su često „maskirani“ stilom života, umorom, stresom i užurbanošću. Ne postoji jedinstveni uzrok poremećaja u uzimanju hrane, no postoje tri osnovne odrednice: biološka, psihološka i sociokulturalna. Unutar ovih odrednica postoji niz čimbenika koji se smatraju uzrokom poremećaja hranjenja: kulturološki (i/ili obiteljski) pritisak, neravnoteža neuroprijenosnika, emocionalni poremećaji i poremećaji osobnosti. Poremećaji hranjenja vrlo su kompleksni i svaki poremećaj određen  je različitim kombinacijama uzročnih čimbenika. Genetika može imati odgovarajuću ulogu, ali vjerojatno u smislu naslijeđene strukture osobnosti ili sklonosti određenim emocionalnim reakcijama. U proteklih nekoliko godina pojavnost bulimije povećavala se značajnije od anoreksije. Procjene učestalosti bulimije nervoze u mladih žena kreću se od 3% do 10%. Anoreksija je treća najčešća kronična bolest u adolescentica i procjenjuje se da zahvaća od 0,5% do 3% svih tinejdžerki u zapadnom svijetu. Anoreksija se obično javlja u adolescenata. Međutim, u proteklih četrdeset godina učestalost anoreksije u tinejdžera je bila stabilna, a trostruko se povećala u mladih žena.

Emocionalni poremećaji i utjecaj na poremećaje hranjenja

Depresija je čest poremećaj u obiteljima osoba s poremećajima hranjenja. Osobito je o česta kod osoba s bulimijom. Veća je vjerojatnost da osobe koje boluju od bulimije dolaze iz disfunkcionalne obitelji nego osobe oboljele od anoreksije. Međutim, teško je razlučiti jesu li emocionalni poremećaji uzroci ili posljedice poremećaja u uzimanju hrane ili pak oboje. Često poremećaju hranjenja prethode fobije i opsesivno-kompulzivni poremećaji. Socijalne fobije često su prisutne u oba poremećaja hranjenja (anoreksija i bulimija). Osobe s anoreksijom su sklonije opsesivno-kompulzivnim poremećajima. Primjerice, u sklopu same bolesti, oboljele osobe često razvijaju kompulzivne rituale - vaganje svakog zalogaja ili usitnjavanje hrane na komadiće. Kada dođe do poboljšanja u poremećaju hranjenja obično dolazi do nestanka i ostalih simptoma. Specifični poremećaji osobnosti povezani su s poremećajima u uzimanju hrane: bijeg od stvarnosti kod anoreksije, granična osobnost kod bulimije te narcizam i kod anoreksije i kod bulimije. Međutim, te se osobine mogu naći kod bilo kojeg poremećaja u uzimanju hrane.

Obiteljski utjecaj i genetski faktori

Negativni utjecaji iz obitelji, koji mogu biti naslijeđeni, ali i prisutni kao obrasci ponašanja, imaju važnu ulogu u poremećajima hranjenja. U žena s tim poremećajima veća je učestalost doživljenog spolnog nasilja. Osobe oboljele od bulimije češće nego osobe s drugim psihičkim poremećajima imaju pretile roditelje ili su i sami bili pretili u djetinjstvu. Do poremećaja hranjenja može doći ako roditelji u djetinjstvu ne osiguraju sigurne psihološke temelje. U takvim slučajevima djeca ne osjećaju sigurnost i postoji veća vjerojatnost da će to kasnije izraziti kroz zaokupljenost težinom koju mogu „kontrolirati“. Anoreksija je osam puta češća u osoba koji imaju srodnike s tim poremećajem, međutim još uvijek se ne zna točno što bi mogao biti nasljedni čimbenik.

Kulturološki utjecaji

Ako govorimo o pretilosti, neosporno je da poremećaji u uzimanju hrane predstavljaju pravu epidemiju u razvijenim zemljama. Društveni pritisak zapadne kulture sigurno igra vodeću ulogu u nastajanju poremećaja u uzimanju hrane. Intenzivno se reklamiraju programi za smanjenje težine i predstavljaju mladi anoreksični modeli kao simbol seksualne požude. S druge strane, reklamiraju se nezdravi proizvodi slabe nutritivne vrijednosti. Potpuna nereguliranost u tom smislu trebala bi biti javnozdravstvena tema od značaja.

Biološki čimbenici

Hipotalamično-pituitarne abnormalnosti: pitanje je jesu li su tipične abnormalnosti koje se susreću u neurološkim i hormonalnim sistemima osoba s poremećajima u uzimanju hrane posljedice ili uzroci tih poremećaja. Primarno je sjedište ovih poremećaja u malom dijelu mozga koji se naziva hipotalamus, a koji regulira rad pituitarne žlijezde, koja se ponekad naziva glavnom žlijezdom zbog svojeg značaja u koordinaciji živčanog i hormonskog sustava. Poremećaji hranjenja mogu se povezati i s određenim neuroprijenosnicima u mozgu.

Spol i dob

U proteklih se nekoliko godina pojavnost bulimije povećavala značajnije od anoreksije. Procjene učestalosti bulimije nervoze u mladih žena kreću se od 3% od 10%. Anoreksija nervosa je treća najčešća kronična bolest u adolescentica i procjenjuje se da zahvaća od 0,5% do 3% svih tinejdžerki u zapadnom svijetu. Anoreksija se obično javlja u adolescenata. Međutim u proteklih četrdeset godina učestalost anoreksije u tinejdžera je bila stabilna, a trostruko se povećala u mladih žena.

Etnički i socioekonomski čimbenici

Život u ekonomski razvijenim zemljama na bilo kojem kontinentu predstavlja veći rizik za pojavu poremećaja u uzimanju hrane nego pripadnost nekoj etničkoj skupini; simptomi u zemljama s visokim rizikom su začuđujuće slični. Neobično je i to da su u razvijenim zemljama i bogati i siromašni jednako izloženi tom riziku. Oni u siromašnijim ekonomskim skupinama čak su više izloženi riziku od bulimije. Život u gradu predstavlja rizik za bulimiju, ali ne i anoreksiju.

Osobnost

Fizički vrlo aktivni ljudi i vrlo kompetitivni sportaši često su perfekcionisti, što je jedna od specifičnih osobina ljudi s poremećajima hranjenja. Žene koje se bave prezentacijskim sportovima, kao što su gimnastika ili umjetničko klizanje i sportovima u kojima je naglasak stavljen na izdržljivost (npr. trčanje) posebno su izložene riziku. Uspjeh u baletu također ovisi o njegovanju izuzetno mršavog tijela. Procjene učestalosti poremećaja u uzimanju hrane u tim skupinama kreću se od 15% do 60%. Terminom „trijas sportašica" opisuju se poremećaji u menstrualnom ciklusu, uzimanju hrane i osteoporoza, koji predstavljaju sve veći problem u mladih sportašica i plesačica.

Kronične bolesti

Neka istraživanja pokazuju da 10,3% tinejdžerki i 6,9% tinejdžera s kroničnim bolestima, kao što su dijabetes ili astma, imaju neki od poremećaja u uzimanju hrane. Ti poremećaji predstavljaju ozbiljan problem u dijabetičara; postotak rizika je oko 6% i u muškaraca i žena bilo s tipom 1 ili 2 dijabetesa. Pretjerano uzimanje hrane (bez izbacivanja) je najuobičajenije kod dijabetesa tipa 2 i često dovodi do pretilosti. Kod dijabetesa tipa 1 uobičajene su i bulimija i anoreksija. Ako se u pacijenata koji su ovisni o inzulinu razvije anoreksija, njihova izuzetno mala težina može neko vrijeme kontrolirati dijabetes. Međutim, predstavlja izuzetan zdravstveni rizik ako prestanu uzimati inzulin i ponovno dobiju na težini.

O Kognitivno-bihevioralnoj terapiji

Kognitivno bihevioralna terapija (KBT) jedan je od najučinkovitijih oblika psihoterapije čija je učinkovitost dokazana brojnim kliničkim studijima u liječenju različitih psihičkih poremećaja. Korijeni ovog oblika psihoterapije potiču iz razvoja bihevioralne terapije u ranom 20. stoljeću i koreliraju s razvojem kognitivne terapije u 1960-ima i posljedičnom spajanju ovih tehnika u jedinstven model. Ocem kognitivne terapije smatra se američki psihijatar Aaron Beck čiji fokus je od samog početka bio usmjeren na distorziju mišljenja, odnosno kognitivnu komponentu. Bihevioralna terapija temelji se na dokazanim mehanizmima usvajanja određenih ponašanja i reakcija kroz različite mehanizme učenja. Glavne smjernice kognitivno bihevioralne terapije su da terapeut i bolesnik rade zajedno kao tim u identificiranju i rješavanju problema. Terapeut pomaže bolesnicima (klijentima) da nadvladaju poteškoće, mijenjajući svoje misli, ponašanje i emocionalne odgovore. Kada netko ima otklon u psihičkom zdravlju ili emocionalne teškoće koje narušavaju kvalitetu života i funkcioniranje, često je prisutna distorzija („iskrivljenje“) mišljenja. Distorzija mišljenja potiče i iz usvojenih i stečenih uvjerenja koja su multifaktorski uvjetovana. Kognitivna terapija pomaže identifikaciju takvih misli i njihovu evaluaciju u odnosu na realitet, uči kako mijenjati distorzirane misli, ali i ponašanje. Bihevioralni i kognitivni terapeuti su zdravstveni radnici- liječnici ili psiholozi.

Autorica članka: Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja