Obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće, 28. rujna 2017.

Iako je bjesnoća zarazna bolest prisutna u više od 150 zemalja i područja širom svijeta, ona još uvijek uzima veliki danak te je gotovo u potpunosti smrtonosna bolest. U zemljama Azije i Afrike i danas od ove opake bolesti prema dostupnim podacima umire oko 55.000 ljudi godišnje, a veliki dio te brojke predstavljaju djeca u dobi do 15. godine života. Psi su glavni izvor infekcije i odgovorni su za veliku većinu smrtnih slučajeva godišnje. Eliminacija bjesnoće moguća je kroz program cijepljenja pasa protiv bjesnoće te prevenciju ugriza.  Svake godine, više od 15 milijuna ljudi širom svijeta pristupi cijepljenju protiv bjesnoće, odnosno primi postekspozicijsku antirabičnu profilaksu (PEP), koja je jedini način da se ova bolest spriječi i ne razvije. Tako se sprječavaju stotine tisuća mogućih smrtnih slučajeva u ljudi, godišnje. Zbog toga je posebna važnost dana obradi ugrizne rane nakon kontakta s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom (temeljito čišćenje i pranje ugrizne rane sapunom pod mlazom tekuće vode!) te što raniji odlazak liječniku specijalistu radi započinjanja postekspozicijske antirabične profilakse (PEP-a). 

Glavni moto Svjetske organizacije za borbu protiv bjesnoće (engl. Global Alliance for Rabies Control, GARC) za 2017. godinu je: „Bjesnoća – nula slučajeva do 2030.“ (RABIES: ZERO by 30). 

Budući da je u velikom broju zemalja  kojoj je bjesnoća endemski zastupljena, efikasna kontrola bjesnoće teško provediva dvije su temeljne mjere koje se trebaju provoditi kako bi se u takvim zemljama mogla uvesti kontrola prirodnih žarišta. To su: cijepljenje pasa protiv bjesnoće i oralno cijepljenje lisica protiv bjesnoće. 

U usporedbi s Europom i svijetom kako stoji Hrvatska?

Republika Hrvatska dala je veliki obol na polju borbe protiv bjesnoće. U njoj je ravnopravno sudjelovala humana i veterinarska medicina, čija uspješna suradnja traje i dan danas. Najveći doprinos jest svakako stvaranje tzv. „Zagrebačke 2-1-1 sheme cijepljenja protiv bjesnoće“, koju je 1986. godine priznao i uvrstio u svoju upotrebu Pasteurov Institut u Parizu, da bi 1992. godine, ova shema bila prihvaćena od Ekspertne skupine stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije, uvrštena u službeni protokol Svjetske zdravstvene organizacije za cijepljenje ljudi protiv bjesnoće te se od tada upotrebljava u čitavom svijetu. 

Republika Hrvatska je do 2013. godine imala i vlastitu proizvodnju humanog antirabičnog imunoglobulina. Otkako se u Republici Hrvatskoj od 2010. godine, počeo provoditi program oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće po treći puta, bilježe se odlični rezultati. Iz godine u godinu, broj pozitivnih izolata se drastično smanjivao, da u 2015 i 2016. godini  nije zabilježen niti jedan jedini pozitivni izolat bjesnoće u divljih i domaćih životinja. Zbog ovakvih uspjeha u području provođenja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, kani Republiku Hrvatsku proglasiti zemljom slobodnom od bjesnoće (rabies free country) u 2018. godini. 

Unatoč ovako dobrim rezultatima, humana i veterinarska struka trebaju biti na oprezu, budući da bjesnoća može prijetiti i nakon što zemlja postane slobodna od bjesnoće. 

Članak pripremio: Prim. dr. sc. Radovan Vodopija, dr. med., specijalist epidemiologije, Služba za epidemiologiju – Referentni centar za bjesnoću RH.