Obilježavanje 100 godina antirabične zaštite u Zagrebu i RH

Stručnim simpozijem s međunarodnim sudjelovanjem i svečanosti u organizaciji Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ i Referentnog centra za bjesnoću Ministarstva zdravstva RH prigodno je obilježeno 100 godina uspješne antirabične zaštite u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. O antirabičnoj djelatnosti u Zagrebu i RH, obolu hrvatskih stručnjaka na polju borbe protiv bjesnoće te važnosti cijepljenja protiv ove akutne zarazne bolesti, govorili su brojni visoki uzvanici te domaći i inozemni stručnjaci koji su se složili kako je uspješna kontrola bjesnoće u RH nastala prije svega kao rezultat kvalitetne suradnje svih razina veterinarske djelatnosti i zdravstvenih ustanova, kao i nadležnih Ministarstava. 

Bjesnoća (rabies, lyssa ili hydrophobia) se ubraja u najteže i najsmrtonosnije akutne virozne bolesti današnjice. Virusna je to bolest centralnoga živčanog sustava, koja se manifestira simptomima upale mozga i leđne moždine. Riječ je o zoonozi, bolesti životinja sisavaca, od koje ljudi obolijevaju nakon ugriza životinje zaražene virusima bjesnoće, koja može, ali i ne mora imati nikakve simptome bolesti. 

Premda bjesnoću u velikoj mjeri možemo spriječiti, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu umire između 59.000 i 75.000 osoba godišnje, među kojima su najugroženija djeca. Bjesnoća je registrirana na svim kontinentima osim Antarktike, dok je većina oboljelih registrirana u Africi i Aziji.

„Zbog visoke smrtnosti od 55 000 slučajeva godišnje, virus bjesnoće nalazi se na visokom osmom mjestu najsmrtonosnijih virusa današnjice. Bjesnoća je stoga nažalost i dalje veliki globalni javnozdravstveni problem. Djelatnici antirabične ambulante Referentnog centra za bjesnoću u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ svakodnevno pregledavaju ugrizene pacijente, cijepe pacijente, provode preventivno cijepljenje osoba profesionalno izloženih bjesnoći (doktori veterinarske medicine, veterinarski tehničari, biolozi, speleolozi, istraživači i dr.), ali i provode edukaciju pučanstva o načinu izbjegavanja kontakta s bjesnoćom, kao i postupaka nakon samog ugriza“, istaknuo je ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, dr. Zvonimir Šostar.

Više od 95% slučajeva bjesnoće u ljudi nastaje kao posljedica ugriza bijesnih pasa. Bjesnoću uzrokuje virus (Lyssavirus) koji je proširen po čitavom svijetu, a osim pasa, i druge životinje mogu biti izvorom zaraze za čovjeka, poput mačaka, rakuna, čagljeva, mungosa, tvorova te drugih vrsta divljih mesojeda. Ovdje ne smijemo zaboraviti šišmiše, koji su također izvor bolesti i odgovorni su za brojne smrtne slučajeve širom svijeta.

Početak antirabične djelatnosti u Hrvatskoj datira iz 1918. godine kada je osnovan Zagrebački Pasteurov zavod u Zagrebu. Od osnivanja zavoda u Zagrebu, kojim je službeno započela antirabična djelatnost u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj, prošlo je točno 100 godina.  

„Premda je posljednja smrt od bjesnoće u Hrvatskoj zabilježena 1964. godine, svaki ugriz životinje treba tretirati pažljivo, a potom se javiti liječniku. Valja reći kako je Republika Hrvatska dala veliki obol na polju borbe protiv humane bjesnoće, razvitkom zagrebačke sheme cijepljenja koja je priznata i prihvaćena od strane Svjetske zdravstvene organizacije u službeni protokol za humanu post-ekspozicijsku zaštitu na globalnoj razini. U borbi protiv bjesnoće kontinuirano ravnopravno sudjeluju humana i veterinarska medicina te Hrvatska sigurno kroči prema statusu „rabies-free“ zemlje“ rekao je izaslanik predsjednice Republike Hrvatske, prof. dr. sc. Mate Granić.

Najveći doprinos na području humane antirabične zaštite, stručnjaci Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Grada Zagreba, a ujedno i Republike Hrvatske, dali su osamdesetih godina prošlog stoljeća, osmišljavanjem  Zagrebačke sheme cijepljenja protiv bjesnoće (2-1-1) koja je priznata od SZO-a kao nova i inovativna, ali jednako vrijedna do tada uvriježenoj Essenskoj shemi. Zagrebačka shema cijepljenja uvrštena je u službeni protokol za humanu postekspozicijsku antirabičnu zaštitu na globalnoj razini 1992. godine.

„Jedino se uz dobro organizirane pomoći lokalnih zajednica, financijske potpore državnih ili drugih institucija ili organizacija te suradnje humane i veterinarske medicine, velika brojka smrtnih slučajeva ove opake bolesti može smanjiti. Veseli nas činjenica da se u Republici Hrvatskoj kontrola bjesnoće provodi na zavidnoj razini, no s obzirom na ozbiljnost bolesti, smatramo kako unatoč ovako dobrim rezultatima, humana i veterinarska struka trebaju biti na oprezu, budući da bjesnoća može prijetiti i nakon što zemlja postane i proglasi se zemljom slobodnom od bjesnoće“, naglasila je pomoćnica ministra zdravstva, prim. Vera Katalinić Janković.

Prezentacije možete pogledati na ovoj poveznici [pdf]