Nastava tjelesne i zdravstvene kulture

Jedna od zadaća školske medicine je, u suradnji sa školom, promicati tjelesnu aktivnost, razvijati pozitivan odnos prema tjelovježbi i navici redovitog vježbanja i kretanja. Bolesti uzrokovane sjedilačkim načinom života (hipokinezijom) predstavljaju najveći problem suvremene medicine. Istraživanja u našim školama ukazala su na opadanje tjelesne aktivnosti kod srednjoškolaca. Oslobođenja od TZK češća su u srednjim 3,5 puta nego u osnovnim školama, a učenice čine skoro 2/3 oslobođenih đaka. 
 
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (N.N. br. 87/2008), članak 80, glasi: "Ako učenik zbog zdravstvenog stanja ne može sudjelovati u određenoj školskoj aktivnosti ili bi to sudjelovanje štetilo njegovu zdravlju, može se privremeno ili trajno osloboditi od pohađanja nastavnog predmeta ili sudjelovanja u određenim nastavnim sadržajima, ako ti nastavni sadržaji nisu iz osnovnih predmeta struke. Odluku o oslobađanju učenika donosi učiteljsko vijeće odnosno nastavničko vijeće na prijedlog liječnika primarne zdravstvene zaštite."
 
Preglede za utvrđivanje zdravstvenog stanja i sposobnosti učenika za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture vrše školski specijalisti organizirano, najviše na početku ali i tijekom cijele školske godine. Obavljaju se i prilikom, preventivnim programom, obaveznih sistematskih pregleda, zatim po potrebi i na zahtjev učenika, te na zahtjev škole. U slučaju zdravstvenih poteškoća koje učenika sprečavaju da aktivnosti tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) obavlja u punom opsegu potrebno je učeniku omogućiti da obavlja onaj dio aktivnosti koje mu bolest dozvoljava, a istovremeno ne dovodi u pitanje pravilan, odnosno zdrav fizički i mentalni rast i razvoj. To se ostvaruje zajedničkom suradnjom i konzultacijama liječnika i nastavnika tjelesno zdravstvene kulture. Dužnost je roditelja da o svakoj težoj bolesti djeteta i boravku u bolnici izvijesti školskog liječnika koji će učeniku odrediti opterećenje u školskom programu prilagođeno njegovim zdravstvenim mogućnostima. Prilagođeni program postoji za svaku kroničnu bolest, a određuje se obzirom na grupu i šifru bolesti (prema MKB-10) te može biti i dio liječenja, a učenik može biti i privremeno i djelomično oslobođen. Brojke iskazane u izvješćima školskih liječnika samo su dio oslobađanja. Možda je to samo vrh ledenog brijega jer učenici se liječe kod obiteljskih liječnika i oni ih oslobađaju na kraći rok (nakon akutne bolesti te period rekonvalescencije), a dolaze u naše ambulante kada to već utječe na ocjenu na sjednici. Mišljenja obiteljskih liječnika treba poštovati jer oni poznaju zdravstveno stanje svojih pacijenata ali bi kontrola oslobađanja trebala ostati uz liječnika vezanog uz školu. Naime, različiti faktori, ne isključivo zdravstveni, u različitoj mjeri odlučuju hoće li učenik/ca biti tjelesno aktivan. Utjecaj imaju genetski faktori, obiteljske navike i okruženje, odnosi učenik –nastavnik, nastavni sadržaji te subjektivni faktori kao što su sram i strah od nesposobnosti (naročito kod pretilih), strah od neuspjeha i povrede te strah od loše ocjene. 
 
Tekst pripremila: Ivanka Koder-Krištof, spec. škol. med.