Nacionalni dan invalida rada: "Spriječimo nastanak invaliditeta", 21. ožujka 2015.

Invalidi rada suočavaju se svakodnevno s nizom problema, predrasuda i stereotipa, koji im onemogućavaju ostvarivanje kvalitetnijeg života. Zbog toga je izuzetno važno da društvo prepozna postignuća invalida rada te da se promovira njihova pozitivna slika u javnosti, kao i uključivanje u aktivnosti šire zajednice. Kampanja Hrvatskog saveza udruga invalida rada (HUSR) „I dalje s ružom" obilježit će 21. ožujka Nacionalni dan invalida rada, a ovogodišnji moto je „Spriječimo nastanak invaliditeta”. Odluku o obilježavanju Nacionalnog dana invalida rada – 21. ožujka donio je Hrvatski sabor 13. veljače 2009. godine (NN 24/09). Misao vodilja obilježavanja Nacionalnog dana invalida rada je da temeljne udruge predstave svojim sugrađanima aktivnosti i socijalne programe koje provode, promoviraju prava osoba s invaliditetom te pojačaju svijest o problemima, pravima i interesima invalida rada, kao i potrebi borbe protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom u svim područjima života. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a koji se obrađuju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u okviru Registra osoba s invaliditetom, broj korisnika invalidskih mirovina i naknada s naslova ozljede na radu i profesionalne bolesti ima približno 320 tisuća.

Kvotno zapošljavanje osoba s invaliditetom – pojašnjenje Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. 

Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske - SOIH, kao krovna organizacija 14 nacionalnih saveza i mreže zaštitnih radionica, organizirala je tiskovnu konferenciju 18. veljače 2015. godine s ciljem prikaza novosti u Zakonu koji je stupio na snagu, u odnosu na Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom iz 2002. godine. Između ostalog, na Konferenciji se pojasnio sustav kvotnog zapošljavanja i mogućnosti zamjenskih kvota koje novi Zakon pruža vezano uz zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ujedno je pojašnjena razumna prilagodba radnog mjesta, kao i poticaji koji se uz tu mjeru mogu ostvariti preko Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Imajući na umu sve međunarodne dokumente među kojima su Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020., Europa 2020. te Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007. – 2015. prikazane su i obveze koje je RH preuzela radi izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom i osiguranja osnovnih preduvjeta za ostvarenje digniteta i kvalitetnijeg života. 

Novi je Zakon izrađen zajednički s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava te je utemeljen na Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom uz naglasak kako ovaj Zakon nije teret poslodavcima već je nužan kako bi se potaknulo veće zapošljavanje osoba s invaliditetom i stvorile jednake mogućnosti za rad i zapošljavanje čime se jedino može omogućiti neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Stari Zakon nije imao kontrolne mehanizme, nije se mogao utvrditi učinak zakona, poslodavci su izbjegavali zapošljavati osobe s invaliditetom, a nije se mogao utvrditi broj zaposlenih, dok s novim Zakonom imamo Očevidnik. Kazne za poslodavce su bile neodređene, kvotni sustav se nije odnosio na sve poslodavce, a zamjenskih kvota nije bilo. 

Obveznici zapošljavanja osoba s invaliditetom, prema novom Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, nisu samo poslodavci u javnom sektoru već i u privatnom sektoru, ako zapošljavaju 20 i više radnika. Broj osoba koje je poslodavac obvezan zaposliti ovisi ne samo o broju zaposlenih već i o djelatnosti koju obavlja. 

Potrebno je usklađivanje zakona zbog pritužbi osoba s invaliditetom, ustanova i institucija te usklađivanja potreba poslodavaca s obrazovnim sustavom, jer zapošljavanje uz pomoć poticaja nije trajno rješenje, budući da se s ukidanjem poticaja ukida i radno mjesto. Stoga treba senzibilizirati javnost o potrebi uključivanja osoba s invaliditetom u radni sustav na temelju njihovih kompetencija.  

Zaključak Konferencije je da se pitanje zapošljavanja osoba s invaliditetom ne može rješavati parcijalnim pristupima i povremenim akcijama već je potrebno uključivanje svih prepoznatih aktera zapošljavanja (osoba s invaliditetom, obitelji, udruga, lokalne zajednice, odgovornih institucija, obrazovnog sustava, sustava zdravstva i socijalne skrbi, zapošljavanja itd.). Budući da razvoj obrazovnog sustava treba ići u smjeru kreiranja i/ili prilagodbe programa mogućnostima osoba s invaliditetom i potrebama tržišta rada.

Autorica članka: Marija Škes, mag. educ. reh., voditeljica Odsjeka za zdrave stilove života, Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo