Mišja groznica - što treba znati

„Mišja groznica“ ili hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS) virusna je bolest kojom se najčešće zarazimo u izravnom kontaktu s glodavcima ili njihovim izlučevinama, odnosno udisanjem prašine ili aerosola koji sadrže uzročnike.

Za HGBS karakteristično je sezonsko pojavljivanje u toplijem dijelu godine (od ranog proljeća do kasne jeseni). Povoljni vremenski uvjeti pogoduju porastu populacije prenositelja uzročnika ove bolesti. Čovjek se gotovo isključivo zarazi kada uđe u područje gdje ima mišolikih glodavaca kao rezervoara virusa (prirodno žarišna zoonoza). U gradskoj sredini zaraza je vrlo rijetka. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka.

Nakon inkubacije koja najčešće traje tjedan do dva, bolest se manifestira naglom pojavom povišene temperature, glavoboljom, probavnim smetnjama (bolovi u abdomenu, mučnina, povraćanje), a u težim slučajevima oštećenjem bubrežne funkcije te pojavom krvarenja po koži i sluznicama.
U Hrvatskoj se slučajevi oboljenja od HGBS-a javljaju svake godine. U godinama u kojima dolazi do pojave velikog broja glodavaca (tzv. „mišje godine“) bilježi se i povećani broj oboljelih od hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom (npr. 2002., 2012., 2017. godina). Na području RH oboljenje od HGBS-a uzrokuju dvije vrste hantavirusa (Puumala i Dobrava), čiji su glavni rezervoari mali glodavci (riđa voluharica i žutogrli šumski miš).

Pod najvećim rizikom od zaraze su osobe koje rekreativno ili profesionalno u prirodi dolaze u izravan ili neizravan kontakt s malim glodavcima. Do zaraze može doći i u zatvorenim prostorima (podrumi, tavani, garaže) u kojima postoji aktivnost glodavaca.

Kako dolazi do zaraze?

  • Unošenjem uzročnika kroz usta putem nečistih ruku, kontaminirane hrane i pića
  • Udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih životinja
  • Izravnim kontaktom putem oštećene kože ili sluznica
  • Ugrizom inficirane životinje

Nema prijenosa bolesti s čovjeka na čovjeka!

Da bi se smanjio rizik od zaraze potrebno se pridržavati jednostavnih mjera prevencije koje će naš boravak u prirodi učiniti manje rizičnim.

Preventivne mjere

  • Čuvati hranu, piće i osobne stvari od glodavaca (odjeću ne odlagati na tlu),
  • Održavati higijenu ruku (pranje ruku, korištenje alkoholnih dezinficijensa),
  • Izbjegavati izravan ili neizravan kontakt ruku s ustima (pušenje povećava rizik zaraze),
  • Ne piti vodu niti puniti boce iz šumskih izvora (koriste ih i glodavci),
  • Izbjegavati ležanje izravno na šumskom tlu (pogotovo blizu mjesta aktivnih rupa glodavaca),
  • Ne loviti ili dirati uginule šumske glodavce i druge životinje,
  • Plodove ubrane u prirodi dobro oprati prije upotrebe,
  • Ne ostavljati ostatke hrane niti druge otpatke u prirodi,
  • Otpatke odlagati u odgovarajuće vanjske spremnike za otpad,
  • Ne ostavljati osobne stvari, alat, pribor nezaštićen na tlu (npr. preko noći).

Važna je mjera sprječavanje ulaza glodavaca u stambene i gospodarske objekte. Ukoliko je potrebno čišćenje objekata (tavan, šupa, garaža) u kojima je uočena prisutnost ili aktivnost glodavaca, treba izbjegavati postupke koji doprinose dizanju prašine (npr. metenje). Prilikom čišćenja dobro je koristiti mokru krpu (kako bi se izbjeglo dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens!

Prilikom čišćenja takvih prostora savjetuje se korištenje zaštitne opreme (rukavice, maske). Nakon obavljenog posla čišćenja ruke treba dobro oprati vodom i sapunom.