Međunarodni dan ljudske solidarnosti, 20. prosinca 2015.

20. prosinca u cijelom svijetu obilježava se Međunarodni dan ljudske solidarnosti.

 

Što kaže javnozdravstvena struka?

Kada govorimo o zdravlju ljudi, nikako ne možemo niti ne smijemo zaobići utjecaj „mreža“ unutar kojih živimo: društvo, obitelj, interesne skupine, vjerska pripadnost, lokalne zajednice. Utjecaj „mreže“ na ljudsko zdravlje iznimno je velik: ponekad je pozitivan, ponekad negativan. Jedan od „zadataka“ svih javnozdravstvenih stručnjaka je da što bolje utvrde te utjecaje i osmisle intervencije koje bi unaprijedile zdravlje pojedinaca unutar grupe te naravno takve intervencije i provedu.

O utjecaju „mreža“ i povezanosti unutar njih jako lijepo pišu autori knjige „Povezani“, javnozdravstveni stručnjak Nicholas A. Christakis, profesor na Sveučilištu Harvard pri Katedrama za zdravstvenu skrb, sociologiju i medicinu koji je 2009. godine imenovan za jednog od stotinu najutjecajnijih osoba na svijetu (prema časopisu Times) i James H.Folwer, profesor na Kalifornijskom Sveučilištu pri Katedri za političke znanosti, proglašen jednim od najinspirativnijih znanstvenika.

Postoje brojni javnozdravstveni pokazatelji koji dokazuju „zaštitnu“ ulogu mreža i zajednica koje one imaju na zdravlje pojedinca i grupe. Ovaj dan idealan je da se toga prisjetimo u pozitivnom smislu, ne samo u zdravstvenom, nego i ljudskom.

 

A što kažu druge struke? 

“Glavni je uvjet postizanja ljubavi prevladavanje vlastitog narzicma. U narcističkoj orijentaciji čovjek doživljava kao realno samo ono što je unutar njega, dok fenomeni vanjskog svijeta nisu realni sami po sebi, nego se doživljavaju samo s obzirom na to jesu li za njega korisni ili opasni. Suprotno narzicmu je objektivnost, ona je sposobnost da se ljudi i stvari vide onakvima kakve jesu i da se ta slika odvoji od slike koju oblikuju nečije želje ili bojazni.
Sposobnost da ljubimo zavisi o čovjekovoj sposobnosti da se oslobodimo narcizma i raličitih fiksacija npr. fiksacije na klan.” (Ivan Golub, “Najprije čovjek”).

Ljubav ovdje nije slučajno istaknuta. Ona je osnova bilo kakve želje i napretka u ostvarenju ljudske solidarnosti. Ako želimo pojednostaviti - da bismo voljeli ili bar suosjećali s drugima oko nas i ostvarili solidarnost moramo “izaći iz sebe”, biti objektivni i ne doživljavati svijet isključivo kroz svoju prizmu. Puno o tome, iz svoga kuta, govore i postavke evolucije altruističnog ponašanja (William D. Hamilton), odnosno sociobiologija kao znanost, a koje utvrđuju evolucijske i biološke postavke altruističnog ponašanja i solidarnosti.

 

Ovaj dan prilika je da se sjetimo se i nekih jednostavnih, ljudskih postavki koje su nas (nadam se) učili.

Zaštiti slabijeg od sebe. Budi velikodušan. Podijeli s drugima.

Ili što zdrava ljubav ili „zdravo“ postupanje u odnosu s drugima nalažu.

Onaj koji ima snagu - ima i odgovornost. 

Snažni smo onoliko koliko zaštitimo najslabijeg. 

Jači mora zaštiti slabijeg (zar može drugačije?).

Oni koji imaju – dužni su pomoći onima koji imaju manje ( ili nemaju).

Sretan je onaj tko ima ( materijalno i nematerijalno) - jer može dati.

Ljubav se dijeljenjem ne troši već umnaža.

Suprotnost ljubavi je ravnodušnost.

Ljubav nije samo emocija veći i civilizacijska i ljudska potreba.

Povodom obilježavanja ovog dana struka, znanost i humanost mogu nas potaknuti na razmišljanje i usmjeriti prema zajedništvu bez kojega ne bismo niti postojali.

 

Članak pripremila Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo