Međunarodni dan ljudske solidarnosti, 20. prosinca 2014.: "Pokrenimo se svi kao jedan - za čovječniji svijet i sretnijeg čovjeka"

“Čovječe nisi stvoren za industriju i proizvodnju, za konto i potrošnju. Stvoren si da budeš čovječniji. Stvoren si za svjetlo, za radost, da se smiješ i pjevaš, da u ljubavi živiš i da budeš tu za sreću ljudi oko sebe. S rukama da daješ i sa srcem da ljubiš, i to s dvjema rukama, dosta dugima da njima drugog zagrliš.“, Phil Bosmans

U suvremenom društvu čovjek ne živi kao izolirani pojedinac, a upućenost jednih prema drugima, bez obzira na međusobne razlike od opće je koristi za napredak, kako pojedinca tako i društva te u funkciji smanjenja antagonizma među ljudima. Upravo i tema ovogodišnjeg dana solidarnosti u prvi plan stavlja naše jedinstvo u različitosti. Suradnja i komunikacija s ostalima, pod pretpostavkom međusobnog razumijevanja i upoznavanja, u cilju su zaštite prava i očuvanja dostojanstva pojedinca, eliminaciji nasilja, terora i suzbijanja neprijateljstava te diskriminacije po bilo kojoj osnovi, rješavanja problema ljudi i osiguranja života dostojnog čovjeka.
 
Opća skupština Ujedinjenih naroda 2. prosinca 2005. godine, u rezoluciji 60/209, navela je solidarnost kao jedan od temeljnih i univerzalnih vrijednosti na kojima bi se trebali graditi odnosi između naroda u 21. stoljeću. Stoga je 20. prosinca proglašen Međunarodnim danom ljudske solidarnosti. Međunarodni dan ljudske solidarnosti podsjetnik je na važnost solidarnosti za uspješno ostvarivanje međunarodnih ugovora o socijalnom razvoju, uključujući i programe djelovanja međunarodnih konferencija i multilateralnih sporazuma. Ljudi žive sve duže, ali ne i sretnije – rade da bi živjeli, a na kraju rade i zaborave živjeti. Svatko od nas jedinstven je, ali i jedini. U svakom čovjeku ima jedna duboka samoća..., ali samoća može postati podnošljivom ako smo u dodiru s drugima. Bez te duhovne povezanosti ostajemo posve sami u svojoj obitelji, među ljudima prepunim trgovinama i prenatrpanim ulicama.
 
Prosinac je mjesec ljubavi, darivanja, sabiranja rezultata – ostvarenih ciljeva i onih neostvarenih, davanja obećanja, želja … Okrenimo se oko sebe, nečije nas oči traže, nečije se ruke pružaju da nas dotaknu, netko nas treba…
 
„Anđeli su bića od krvi i mesa, oni na nevidljiv način drže svijet u redu. Duboko u njima osjećaš nešto od tajne neke nedokučive Dobrote koja unatoč svemu hoće k ljudima. U njima se osjeća Ljubav koja bi te htjela zagrliti. Dolaze sasvim neočekivano, ponekad ih i ne primijetiš; pokažu ti put i opet nestanu. Ponekad se zaustave na ulici, izađu iz mnoštva ljudi, pruže ruku, riješe neki problem, a zatim ponovno nestanu u vrevi ulice. U mnoštvu, bezimeno, ne čekajući zahvalnost. Još ih ima u svijetu, ali premalo – ipak, u tvojoj okolini ima dostatno ljudi kojima možeš biti anđeo!“, P.B.
 
Nema ni jednog čovjeka na svijetu koji ne bi mogao nešto izmijeniti u sadašnjem trenutku – nema ni jednoga koji bi umjesto nas mogao živjeti ovaj dan. Riječima i šutke – smiješkom, pomirljivom gestom, stiskom ruke, riječju priznanja, zagrljajem, poljupcem, sjajem očiju. Prenesite ovo u novu godinu s tisuću malih trenutaka, svaki dan iznova!
 
"Želim ti vrijeme,
želim ti sve vrline svijeta.
Želim ti ono što mnogi nemaju, želim ti vrijeme puno veselja i sreće,
vrijeme smijeha, vrijeme tvojih snova i misli,
želim ti toliko vremena da ga možeš
i drugima poklanjati.
 
Želim ti vrijeme u kojem nećeš morati
žuriti i trčati nego vrijeme zadovoljstva i mira,
ne vrijeme koje ćeš gubiti,
nego vrijeme koje ćeš imati u izobilju,
za čuđenje i povjerenje,
u kojem nikad nećeš morati gledati na sat,
vrijeme za skidanje zvijezda,
vrijeme rasta i sazrijevanja.
 
Želim ti vrijeme nade
u kojoj će se ljubav u tebi rađati,
vrijeme u kojem ćeš sretati samu sebe
i u svakom danu i svakom satu
osjećati sreću i vrijeme u kojem ćeš drugima opraštati.
Želim ti vrijeme u kojem ćeš uistinu živjeti.", Dijana Jelčić
 
Autorica članka: Marija Škes, mag. educ. reh., voditeljica Odsjeka za zdrave stilove života