Dan ružičaste vrpce, 04. listopada 2014.

Dan ružičaste vrpce posvećen je ranom otkrivanju raka dojke jer se 90 posto oboljelih žena može izliječiti ako se bolest otkrije u početnom stadiju. Ružičasta vrpca znak je i simbol sudjelovanja solidarnosti i potpore u borbi protiv raka dojke.
 
„To je je priča o životu. Iskrena, neposredna pripovijest bez suvišnih pridjeva, patetike, širokih zaključaka. To je jednostavna priča žena, kojima je život bio dat i koji je više puta bio stavljen na kušnju. Život s patnjom, pravim vrijednostima, bogatim iskustvom, mudrošću. Život iskrenih suza koje teku zbog žalosti, veselja, straha i bola. Život bez lažnih osmijeha i proračunatosti.“, Uroš Ahčan
 

Koje životne navike se preporučuju u prevenciji raka dojke?

Umjereno s alkoholom
Prema istraživanjima, žene koje konzumiraju dva do pet pića dnevno imaju oko jedan i pol puta veći rizik od žena koje ne konzumiraju alkohol. Rizik je veći što se više alkohola konzumira. Preporučuje se ograničenje unosa alkoholnih pića na jedno piće dnevno.
 
„Ne“ pušenju
Iako nije u potpunosti dokazana izravna veze između pušenja i raka dojke, neke studije sugeriraju da pušenje u ranoj dobi može povećati rizik. Agencija za zaštitu okoliša i zdravlja (2005.) zaključila je da su u mlađih žena koje još nisu u menopauzi dokazi o povezanosti pasivnog pušenja i raka dojke „konzistentno kauzalno povezani“. Druga studija je pokazala da „postoji moguća povezanost, ali dokazi nisu dovoljno čvrsti“. U svakom slučaju, pušenje negativno djeluje na opće stanje organizma i poželjno je odreći se cigareta. 
 
Redovita tjelesna aktivnost
Tjelesna aktivnost može smanjiti rizik od raka dojke. Studije koje je provela Women's Health Initiative otkrile su da su žene koji su hodale žustro 1,25 do 2,5 sati tjedno smanjile rizik od raka dojke za 18 posto. Tjelesna aktivnost nije samo trčanje ili organizirano vježbanje nego i pješačenje, rad u vrtu, igra s djecom. Američko društvo za rak preporučuje 45 do 60 minuta tjelesne aktivnosti barem pet puta u tjednu.
 
Samopregled grudi
Samopregled grudi svaki mjesec ne može smanjiti rizik pojave raka dojke, ali može pomoći ranom otkrivanju. Promjene koje možete otkriti pri samopregledu dojki: promjene u veličini, obliku ili položaju bradavice, očigledne kvržice, zadebljanja, nabore ili jamice na koži, vene koje su istaknutije nego obično, znakovi upale ili osip na dojci, krv ili iscjedak iz bradavice ili novi osjet – osobito ako je samo na jednoj dojci.
 
Primjerena tjelesna težina
Istraživanja pokazuju da prekomjerna tjelesna težina ili pretilost, naročito nakon menopauze, povećava rizik obolijevanja od raka dojke. Masno tkivo proizvodi male količine estrogena u generativnoj dobi, no u menopauzi većina estrogena proizvodi se u masnom tkivu. Viša razina estrogena povećava rizik pojave raka dojke. Osobito je nepoželjna debljina (višak masnog tkiva) u predjelu trbuha. Istraživanja su pokazala kako oboljele žene, koje su pretile, imaju i nižu stopu preživljavanja.
 
Redoviti pregledi
Obavljajte redovite preventivne preglede, preporučene za vašu životnu dob i ostale čimbenike rizika. Ultrazvuk je primjeren mlađoj životnoj dobi dok se mamografija preporučuje nakon pedesete godine života (ovisno i o ostalim rizičnim čimbenicima).
 
Pojava raka dojke u obitelji - rizični faktor
Rak dojke u obitelji povećava rizik obolijevanja. Ako je neka žena u vašoj obitelji imala rak dojke, naročito ako je riječ o sestri ili majci, recite to svom liječniku. No, imajte na umu da samo zato što su vaša baka, majka ili sestra imale rak dojke ne znači da ćete ga i vi dobiti.
 
Porodi i rak dojke
Rađanje prvog djeteta nakon 35. povećava rizik pojave raka dojke. Žena koja je rodila prije 20. godine života ima 50% manji rizik razvijanja raka dojke od žene koja je prvu trudnoću imala nakon 30. godine. Rizik od raka dojke smanjuje se s brojem rođene djece. Žene koje su rodile petero ili više djece imaju znatno manji rizik od osoba koje nisu rodile.
 
Oralna kontracepcija i rak dojke
Istraživanja pokazuju da žene koje koriste oralnu kontracepciju imaju nešto veći rizik pojave raka dojke nego one koje ih nikad nisu uzimale (ovisno i o hormonskom sastavu). Rizik se smanjuje nakon prestanka uzimanja pilula. Žene koje su prestale uzimati pilulu, nakon deset godina nemaju više povećani rizik. Prije odluke o uzimanju kontracepcijskih pilula svakako se trebate obratiti liječniku i napraviti potrebne pretrage i procjenu rizika.
 
Hormonske nadomjesne terapije i rak dojke
Istraživanja su pokazala da hormonska nadomjesna terapija nakon menopauze povećava rizik raka dojke. Pet godina nakon prestanka terapije rizik se znatno smanjuje. Kombinirana hormonska terapija povećava gustoću tkiva dojke što otežava mamografski pregled. Ako vam je potrebna hormonska nadomjesna terapija obavezno razgovarajte sa svojim liječnikom o mogućim rizicima.
 
Dojenje i rak dojke
Istraživanja pokazuju da mjeseci bez mjesečnice tijekom trudnoće i dojenja mogu smanjiti rizik od raka dojke. To potvrđuju i istraživanja koja pokazuju da rana menopauza također smanjuje faktor rizika.
 

Koja prava u liječenju i rehabilitaciji bi trebale imati oboljele žene?

Vrlo je važno s razine zdravstvenog sustava, ali i čitavog društva obratiti pažnju na sve čimbenike koji utječu na izlječenje i kvalitetu života. S obzirom da je rak dojke izlječiv, ako se otkrije u ranoj fazi, odnosno mogućnosti dugogodišnjeg preživljenja su velike, svakoj ženi trebala bi biti dostupna ona terapija koje bi joj to na najbolji način i omogućila. Uz osnovu terapiju, žena treba imati mogućnost rješavanja i svih nuspojava koju terapija može uzrokovati (limfedem ruke, mučnina, povraćanje, iscrpljenost). Ako je tijekom terapije primijenjena mastektomija, svaka žena trebala bi imati pravo na rekonstrukciju dojke s obzirom da je to izuzetno značajan dio terapije i oporavka. Izuzetno je važna psihološka pomoć i širenje mreže ovakve vrste pomoći u sustavu, ali i kroz institucije civilnog društva. Vrlo važno je pružiti psihološku pomoć i članovima obitelji koji se nose s velikim promjenama u životu. Poseban naglasak mora se staviti na partnera i djecu oboljele žene: od samog suočavanja sa spoznajom o bolesti do svih psiholoških i životnih teškoća s kojima se moraju nositi.
 

Što je važno učiniti na društvenoj razini?

Na društvenoj razini potrebne je provesti brojne promjene. Ono što se može (i treba) činiti na širokoj društvenoj razini je promijeniti (u što je mogućoj većoj mjeri) percepciju bolesti, odnosno „prevesti“ je iz kategorije neizlječive bolesti u kroničnu bolest koju treba liječiti. Također, važno je osvijestiti potrebu za ostvarenjem što kvalitetnijeg života tijekom liječenja. Percepcija raka uglavnom se veže uz visoku smrtnost, odnosno loš ishod, iako određene vrste tumora vrste uz primjereno liječenje zapravo imaju obilježja kronične bolesti. Tu činjenicu važno je osvijestiti i promovirati u populaciji oboljelih i njihovih obitelji, ali i u općoj populaciji. Osim toga, potrebno je osigurati mrežu psihološke pomoći koja je još uvijek nedovoljno prepoznata i nedostatna. Svakom oboljelom, ali i članovima obitelji trebala bi biti dostupna primjerena psihološka pomoć, od dijagnosticiranja preko liječenja do rehabilitacije. Za ostvarenje te potrebe, nužna je i edukacija stručnjaka koji sudjeluju u liječenju i rehabilitaciji osoba oboljelih od raka, ali i uže specijalizirana edukacija stručnjaka koji se bave isključivo psihološkom pomoći.
 
Autorica teksta: Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja