Bolesti koje prenose komarci

Komarci (lat. Culicidae) su dvokrilni insekti nježne građe. U svijetu je opisano oko 3300 vrsta, dok su u Hrvatskoj do sada pronađene 52 vrste. Značajni su kao napasnici koji nas ometaju u svakodnevnim aktivnostima, no važniji problem je činjenica da su prijenosnici (vektori) mnogih zaraznih bolesti. Sposobnost prijenosa zaraznih bolesti na ljude komarce svrstava među najsmrtonosnije životinje na svijetu, s višemilijunskim smrtnim ishodima svake godine. Bolesti koje prenose javljaju se od proljeća do jeseni jer ovise o životnom ciklusu komarca te prosječnim vrijednostima temperature i oborina. U današnje vrijeme rasta temperatura, urbanizacije, globalizacije u smislu intenziviranja migracija ljudi i transporta roba, te povećanja svjetske populacije, važno je istaknuti komarce kao prijenosnike zaraznih bolesti, nerijetko epidemijskih razmjera. Zbog klimatskih promjena dolazi do rasprostranjivanja vrsta komaraca koje nisu uobičajene za naše krajeve, a dolaskom tih vrsta javlja se i rizik pojavljivanja bolesti s kojima se donedavno u Hrvatskoj nismo susretali. U posljednja 2 desetljeća broj emergentnih i re-emergentnih infekcija koje prenose komarci se povećao. U Hrvatskoj su otkrivene infekcije uzrokovane virusom dengue, virusom Zapadnog Nila i Usutu virusom. Prvi autohtoni slučaj dengue infekcije prijavljen je 2010. godine na poluotoku Pelješcu. Prvi klinički slučajevi neuroinvazivne bolesti uzrokovane virusom Zapadnog Nila u Hrvatskoj prijavljeni su 2012. godine, te se do danas svake godine prijavljuju. Neuroinvazivna bolest uzrokovana Usutu virusom potvrđena je 2013. godine u troje oboljelih iz Zagreba i okolice. Autohtoni slučajevi infekcije virusom Zike i Chikungunye na području Hrvatske zasad nisu detektirani, međutim tijekom 2016. i 2017. godine klinički manifestni importirani slučajevi chikungunye i Zika virusne infekcije otkriveni su u 6 putnika povratnika u Hrvatsku. Medicinski najznačajnije vrste komaraca, široko rasprostranjene na području Hrvatske, su Culex pipiens complex - prijenosnici virusa Zapadnog Nila i Usutu virusa, i Aedes albopictus, poznatiji kao azijski tigrasti komarac, koji je prijenosnik virusa dengue, chikungunye i Zike. Aedes albopictus je invazivna vrsta komarca prvi put otkrivena 2004. godine u Zagrebu, a danas rasprostranjena na hrvatskoj obali, te na području Zagreba. U Hrvatskoj je 2013. godine otkrivena nova invazivna vrsta - Aedes japonicus.

Bolesti koje prenose komarci

Groznica Zapadnog Nila

Bolest je uzrokovana virusom Zapadnog Nila koji je prvi put izoliran 1937. godine u okrugu Zapadnog Nila u Ugandi. Danas je široko rasprostranjen na području Europe, Afrike, Amerika, Azije i Oceanije. Cirkulacija virusa dokazana je u Europi još od 50-ih godina prošlog stoljeća. Prva veća epidemija u Europi zabilježena je u Rumunjskoj 1996. godine s oko 400 oboljelih. Do danas, pojedinačni slučajevi i epidemije zabilježeni su u većini zemalja južne i jugoistočne Europe. S obzirom na to da su rezervoar ovog virusa ptice, epidemije u ljudi često se javljaju upravo na putevima migracija ptica selica. Neke godine poput 2012.-2013. i 2018. karakterizirane su velikim brojem prijavljenih oboljelih osoba.

Bolest prenose komarci roda Culex, kod nas Culex pipiens complex, za naše područje uobičajena i široko rasprostranjena vrsta koja živi i razmnožava se u našem neposrednom okruženju. Najveći broj slučajeva oboljenja prijavljuje se od srpnja do rujna. Virus se u prirodi održava u ciklusu između ptica i komaraca. Prijenos virusa s čovjeka na čovjeka preko komarca nije dokazan, iako se virus može prenijeti s čovjeka na čovjeka transfuzijom krvi, transplantacijom tkiva, stanica ili organa. Opisani su slučajevi prijenosa preko majčinog mlijeka te transplacentarno s majke na plod tijekom trudnoće. Većina zaraženih osoba je asimptomatska. U oko 20-40% zaraženih osoba javlja se bolest nalik gripi – povišena temperatura, glavobolja, umor, bolovi u mišićima, mučnina, ponekad kožni osip. U oko 1% zaraženih javlja se teški oblik bolesti sa zahvaćanjem središnjeg živčanog sustava, odnosno simptomima upale mozga i moždanih ovojnica, te akutne mlohave klijenuti. Veći rizik od teških oblika bolesti imaju osobe starije od 60 godina s kroničnim bolestima, te osobe oslabljenog imuniteta.

Trenutno ne postoji cjepivo protiv virusa Zapadnog Nila, kao niti specifična terapija za ovu bolest. Bolesnici se liječe simptomatskom terapijom.

Prema izvješću ECDC-a od početka sezone u 2019. godini do 21. srpnja prijavljeno je 7 slučajeva  oboljenja ljudi od groznice Zapadnog Nila u ljudi i životinja u zemljama EU i zemljama u okruženju (Grčka, Italija, Rumunjska).

Dengue

Dengue, uzrokovana virusom Dengue, česta je u zemljama tropske i suptropske klime. Teški oblik ove bolesti – dengue hemoragijska groznica, prvi put je opisan 50-ih godina prošlog stoljeća tijekom epidemije na području Filipina i Tajlanda. Do 1970. godine, u samo 9 zemalja prijavljene su veće epidemije dengue bolesti. Bolest je danas endemična u više od 100 zemalja na području Afrike, Amerika, istočnog Mediterana, jugoistočne Azije i zapadnog Pacifika. Sporadični autohtoni slučajevi ili manja grupiranja oboljelih od dengue groznice povremeno se javljaju u Europi, najčešće nakon što virus unesu viremični bolesnici – putnici povratnici iz neke od zemalja s visokom incidencijom ove bolesti. 2010. godine prvi put je otkriven lokalni prijenos virusa Dengue na području Hrvatske (poluotok Pelješac) i Francuske, a importirani slučajevi prijavljeni su u još 3 europske zemlje. U Hrvatskoj nakon toga više nije zabilježen autohtoni prijenos dengue. Epidemija dengue groznice 2012. godine na portugalskom otoku Madeiri rezultirala je s 2000 slučajeva te s importiranjem slučajeva u Portugal i 10 drugih europskih zemalja.

Glavni prijenosnici ovog virusa su komarci vrste Aedes aegypti i Aedes albopictus. Posljednji poznatiji kao azijski tigrasti komarac, široko je rasprostranjen na području Hrvatske. Većina oboljelih osoba je asimptomatska. Osobe s klinički razvijenom bolesti najčešće obole od blagog oblika – dengue groznice koja se, nakon inkubacije od 4 – 7 dana (3-14), manifestira naglim nastankom temperature u trajanju prosječno 2-7 dana praćene glavoboljom, bolovima iza očiju, bolovima u zglobovima i osipom. U manje od 5% slučajeva može se javiti teži oblik bolesti u smislu hemoragijske groznice i šoka koji mogu imati smrtni ishod. Godišnje u svijetu obole deseci milijuna ljudi s oko 20000-25000 smrtnih ishoda, uglavnom u djece.

Trenutno ne postoji odobreno cjepivo za komercijalnu upotrebu protiv virusa Dengue, kao niti specifična terapija za ovu bolest. Bolesnici se liječe simptomatskom terapijom.

Chikungunya

Chikungunya, uzrokovana virusom Chikungunye,  prvi put je opisana 1952. godine tijekom epidemije u Tanzaniji. Ime "chikungunya" dolazi od lokalnog kimakonde jezika i u prijevodu znači "postati iskrivljen", a opisuje pognut položaj oboljelih kod kojih bolest uzrokuje upale i bolove zglobova. Bolest je otkrivena u preko 60 zemalja Azije, Afrike, Europe i Amerika. Na području Azije i Afrike zabilježene su brojne epidemije ove bolesti. Autohtoni prijenos chikungunye zabilježen je u Europi 2007. godine na području Italije sa 217 laboratorijski potvrđenih slučajeva. U doba sezonske aktivnosti komaraca oboljeli se pojavljuju u desetak europskih zemalja od kojih je preko 40% prijavljenih infekciju steklo na putovanjima u zemlje gdje je Chikungunya virusna infekcija široko udomaćena.

Virus prenose komarci vrsta Aedes aegypti i Aedes albopictus (azijski tigrasti komarac). Nakon inkubacije 0d 4 – 8 dana (2-12)  kod oboljelih se javlja visoka temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i jaki bolovi u zglobovima. Polovina zaraženih razvija makulo-papularni osip koji se češće javlja u djece s mogućom pojavom krvarenja iz desni i petehija po koži. Kod 30-40% zaraženih mogu dugo vremena ostati prisutni bolovi u zglobovima, ponekad godinama. Osobe starije životne dobi (>65) i kronični bolesnici imaju veći rizik za razvoj teže kliničke slike. U trudnica koje razviju bolest u zadnjem tjednu pred porod moguć je prijenos virusa na plod.

Trenutno ne postoji cjepivo protiv virusa Chikungunye, kao niti specifična terapija za ovu bolest. Bolesnici se liječe simptomatskom terapijom.

Usutu virusna infekcija

Usutu virus otkriven je 1959. godine u Africi. Prvi slučaj bolesti u ljudi otkriven je 1981. godine u Srednjoafričkoj Republici. U Europi je virus prvi put otkriven 2001. godine u populaciji divljih ptica u Austriji. 2009. godine otkriven je prvi slučaj infekcije u ljudi u Europi na području Italije. Rezervoar virusa su ptice, a prenose ga komarci roda Culex. U ljudi je infekcija većinom asimptomatska. Kod oboljelih s kliničkom slikom simptomi variraju od blage bolesti s povišenom temperaturom i osipom, do teških oblika s meningitisom i meningoencefalitisom. Veći rizik obolijevanja s teškom kliničkom slikom imaju imunokompromitirane osobe i kronični bolesnici. Zasad nije dokazan prijenos s čovjeka na čovjeka preko komaraca. Neuroinvazivna bolest uzrokovana Usutu virusom potvrđena je 2013. godine u 3 pacijenta iz Zagreba i okolice.

Trenutno ne postoji cjepivo protiv Usutu virusa, kao niti specifična terapija za ovu bolest. Bolesnici se liječe simptomatskom terapijom.

Osim gore opisanih bolesti, komarci našeg područja sposobni su prenijeti i druge uzročnike kao što su Zika virusna infekcija, malarija, žuta groznica, filarijaza. Putnici koji su putovali ili boravili u zemljama gdje intenzivno cirkuliraju gore spomenuti uzročnici mogu se zaraziti na putu i po povratku unijeti  bolest u svoju zemlju. S obzirom na to da za većinu ovih bolesti ne postoji cjepivo, niti specifična terapija (liječenje oboljelih provodi se simptomatskim mjerama), važno je senzibilizirati pučanstvo o javnozdravstvenom značaju komaraca i bolesti koje mogu prenijeti, kao i mjerema koje trebaju provoditi (osobne mjere zaštite, mjere u okolišu), kako bi se rizik zaražavanja smanjio na najmanju moguću mjeru. Osobne mjere zaštite uključuju nošenje adekvatne odjeće (nošenje odjeće svjetlijih boja, koja prekriva većinu tijela dok se boravi na otvorenom odnosno u prirodi); korištenje sredstva za odbijanje insekata (repelenata) koje je potrebno primijeniti sukladno uputama proizvođača na dijelove tijela nepokrivene odjećom. Uz osobne mjere neophodno je redovito provoditi mjere u okolišu, uništiti sva legla komaraca u neposrednoj blizini koje čovjek sam generira ostavljajući razne posude na svom prozoru, balkonu ili vrtu, ispunjene vodom iz kojih izlijeću tisuće komaraca.