Biblioterapija: Knjigom do zdravlja

Knjigom do zdravlja - 23. 04. Svjetski dan knjige

Knjige su veliki dar. Pričaju nam priče. Uspavljuju djecu. Informiraju nas. Uče nečem novom. Ili podsjećaju na već naučeno. Bilježe činjenice. Izvještavaju. Tješe nas. I razigravaju. Ali, mogu li nam knjige pomoći u postizanju zdravlja? Mogu. Upotreba knjige, odnosno literature, u svrhu unaprjeđenja zdravlja naziva se „biblioterapija“.

 

Što je to biblioterapija?

Pod biblioterapijom podrazumijevamo svaku planiranu i metodološki pripremljenu upotrebu književnih djela, bilo koje vrste, kao pomoćnu metodu u psihoterapiji - tretmanu psihičkih poremećaja. Provode je psiholozi i psihijatri, najčešće u kliničkim uvjetima.

Biblioterapija u širem smislu je i „vođeno čitanje“, koje se može ugraditi u čitateljske programe za široku populaciju. Ovaj način upotrebe književnosti provodi se izvaninstitucionalno i može biti pomoć u stresnim situacijama i prevladavanju teških životnih razdoblja. Takvo čitanje najčešće provode educirani knjžničari, odnosno tim stručnjaka.

 

Od kada se provodi “terapija knjigom“?

Upotreba literature u svrhu liječenja vrlo je stara i prati razvoj čovjeka od prvih pokušaja da svijet uobliči u misao ili u sliku. Šamani su koristili poeziju u religijske svrhe. U Egiptu su pacijentima propisivali riječi kao lijek. Svrha propisanog lijeka - riječi bila je da se narušeno duševno stanje čovjeka vrati u ravnotežu. U mnogim afričkim kulturama riječi ili stihovi tradicionalnoj se izgovaraju za potrebe izlječenja. Kroz povijest se uloga biblioterapije mijenjala i unaprjeđivala.

 

Provode li se ovakvi programi u praksi?

Biblioterapija u mnogim zemljama provodi se u ustanovama koje se bave skrbi, njegom i obrazovanjem ljudi (bolnice, škole, domovi za stare i nemoćne, domovi za djecu s poteškoćama u razvoju itd.), ali i kroz čitaonice, knjižnice i čitateljske klubove.
Kod nas se biblioterapija, kao jedna od art-terapija, provodila u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Provodi se i u Kliničkoj bolnici Dubrava, u Centru za psihotraumu.

Tijekom Domovinskog rata, u hrvatskim knjižnicama, kroz kreativne radionice vođenog čitanja s djecom i odraslima, provodio se projekt „Korak po korak do oporavka“ (pod okriljem UNICEF-a). Kasnije su elementi biblioterapije prilagođeni mirnodopskom vremenu i ugrađeni u mnoge knjižnične i čitateljske projekte.

Prema potrebi i zahtjevima, u okviru Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara, organiziraju se predavanja i radionice za vođeno čitanje.

 

Na koji način „djeluje“ biblioterapija?

Uvlačenje pod tuđu kožu, čitanjem odgovarajuće literature, psihološki je proces. Kroz asocijativne i identifikacijske procese, čitatelj prorađuje svoje probleme, dvojbe, životne uloge i događaje. Na taj način utječe na psihološku komponentu zdravlja, a time i zdravlje u cjelini. Obradom, prikazom i predstavljanjem pojedinih knjiga, koje nisu nužno stručna literatura, čitateljima, odnosno pacijentima se mogu preporučiti ili kroz vođeno čitanje, „obraditi“ odgovarajući naslovi koji se mogu povezati s pojedinim odrednicama zdravlja (npr. uloga žene u obitelji, obiteljski problemi, snalaženje u novim životnim ulogama, posttraumatski procesi itd.).

 

Kako izgleda „sat biblioterapije”?

U kliničkim uvjetima biblioterapiju vodi pihijatar ili psiholog. Rad se provodi u grupi kroz nekoliko mjeseci. Prema potrebama grupe odabiru se pojedini naslovi koji se obrađuju. Ukoliko dinamika grupe to dozvoljava, članovi grupe nakon nekog vremena mogu i sami predlagati knjige o kojima žele razgovarati ili čitati svoje radove.

U vođenju biblioterapije za djecu, kroz radionice, glavne arhetipske teme koje se obrađuju najčešće su suprotstavljene: one poželjne i one „loše” ( koje želimo savladati): primjerice snaga - nemoć, smisao - besmisao, povjerenje - sumnja, blagost - srdžba, sigurnost - strah, radovanje – tugovanje.

Radionice vođenog, ciljanog čitanja počinju psihološkim igrama, vizualizacijom zadanog problema i uvođenjem u pripremu za čitanje kako bi se osiguralo vrijeme opuštanja i „isključilo vanjski svijet“. Nakon toga razrađuje se cilj čitanja, razgovorom i pričama vezanim za temu, iz osobnog iskustva.

Kroz samo čitanje „prolazi” se kroz temu i ona se razrađuje uz uključivanje članova grupe. Postavljanjem odgovarajućih pitanja i usmjeravanjem od strane voditelja, članovi grupe potiču se na osvješćivanje stavova, razgovor, osvješćivanje svoje reakcije na pojedini događaj i način pristupa problemu, kao i istraživanje mogućnosti njegovog savladavanja.

 

Može li se preporukom odgovarajućih knjiga djelovati na zdravlje?

Uz preporučenu knjigu, objašnjenje zašto i kome se knjiga preporučuje, na koju populacijsku skupinu se odnosi i u kojem smislu bi čitanje preporučene literature moglo pomoći, možemo unaprijediti zdravlje. Kroz mehanizme poticanja, identifikacije, utjehe, osjećaja pripadnosti ili analizom nekog problema (a sve nam to može pružiti odgovarajuća knjiga), možemo pozitivno utjecati na psihičku komponentnu zdavlja, a time i na zdravlje u cjelini.

Čitanje ima svoje posebne značajke. Kako kaže Clarrisa Pinkola Estes: „Puno je bolje ako priče razumijemo kao da smo u njima, a ne kao da su one izvan nas. U priču ulazimo kroz vrata unutarnjeg sluha. Priča koju slušamo dodiruje slušni živac koji se proteže bazom lubanje u moždano deblo tik ispod mosta. Tamo se slušni impulsi provode u svijest, ili, kažu, u dušu... ovisno o pristupu koji slušatelj ima. Drevni obducenti spominjali su da se slušni živac duboko u mozgu razdjelje na tri dijela ili više i da uho čuje na tri razine. Jedan put, tvrdili su, čuje svakodnevne razgovore. Drugi put poima učenje i umjetnost. A treći postoji kako bi sama duša mogla čuti upute i primiti znanje dok je tu na zemlji. Pa onda slušajte duševnim sluhom jer to je zadaća priče.”

Tako kaže Clarrisa. I drevni obducenti.

A moja poruka za kraj - razvijajte i zadržite ljubav prema knjizi. Jer osim što vam daruje priču, pjesmu ili informaciju - knjigu možete i dodirnuti. Knjiga ima svoj miris. I svoj put. Iz jedne ruke u drugu. Možete ju staviti u torbu. I nositi sa sobom čitav jedan svijet. Ili više njih. Za slučaj da poželite pobjeći, na trenutak, od svog. Samo se nemojte zaboraviti vratiti.

 

Ana Puljak, dr.med., spec. javnog zdravstva, 

voditeljica Centra za promicanje zdravlja